u možda da,iz sigurnosnih razloga, iako nema znaka, a nema ga ni uokolo ;)

zabrane nema, ali će te čuvar, ako te vidi, potjerati.

najbolje je da parkiraš malo dalje i uđeš pazeći da te čuvar ne vidi. najkritičniji je prilazak zgradi, no ako te tu nitko ne vidi i ne presretne, kad uđeš unutra i zgubiš se u hodnicima nitko te neće tražiti ;)

kako me živciraju ta traženja dozvola za činiti nešto što samo po sebi nije zabranjeno.

kao ako se šetam po toj zgradi, koja je prepuna nekakvih neosiguranih otvora u podu, željezne armature koja odasvug strči i polomljenog stakla, onda ok. dapače, mogu i malo dijete povesti sa sobom. čak se i lovice igrati s njime.

ali ako idem napravit koju fotku, onda zlo i naopako :)

samo još treba da se netko sjeti da uvede dozvole za promatranje, šetnju, gledanje, disanje...

Sudjelovao sam u izgradnji, odnosno bio voditelj radova na čeličnoj konstrukciji objekta. Dolazio nam tamo krajem '80-ih jedan starčić fotograf s mlađahnim pomoćnikom i fotkao gradnju. Ne sjećam se opreme, ali mi se čini da je bila stara kao i on sam. Sjećam se i drvenog stativa, na baš malog :). Trebalo je sve to tegliti po objektu :).

I da završim ovu malu povijesnu upadicu: stari je bio pravi mrgud i škrtica. Radio je krasne fotografije, prava umjetnost, ali nam nije poklonio niti jednu. Valjda smo bili previše indiferentni prema njegovoj umjetnosti, pa mu pogodili taštinu, a doživljavali ga i kao nepogodu na gradilištu :). A svaki put smo mu dali dopuštenje za snimanje, i to s vodičem koji je pazio na njih da ne padnu kroz kakvu rupu. Besplatno :). Iz sadašnje perspektive mi žao što nismo pokazali više osjetljivosti za ono što radi, sad bih imao pravu fotku s tog objekta i lijep podsjetnik na to vrijeme.

Sorry ako sam vas udavio s ovim.