jos malo nove thenologije.

http://theweek.com/article/index/245052/1000-times-more-sensitive-to-light-how-graphene-camera-sensors-could-revolutionize-photography

i to je sve super, samo ja to jos uvijek ne vidim u novim canonima :).

mozda je to top secret new sensor in development by canon?

a jesu li uspjeli automatizirat ljepotu u oku promatrača ;)

sve doreda nevjerovatna otkrica i super revolutivna rjesenja... samo sto su u prakticnom smislu za sada jos neiskoristiva.

cini mi se da takve vijesti vise sluze za pribavljanje sponzora i novca za daljnja "istrazivanja"...

Baš htjedoh spomenuti, šta s reprodukcijom tolkog raspona?

pa u tome je baš i problem - niti jedan monitor nemre pokazat hdr, niti jedan printer nemre printat hdr fotke‥!

to je nekaj o čem pričam već godinama, a opet bum malo podrobnije čim dojdem doma za komp…

Sholky, stvar je poprilično jednostavna. Niti je naše oko u stanju percipirati HDR, niti smo ga u stanju, za sad barem a nekak si mislim da bu to još dugo vremena tak ostalo, u stanju reproducirati.

Percipiranje.

Naše oko nije sposobno za "HDR". Kada imaš kontrastnu scenu, naše oko ima "center weight" mjerenje svjetla, i zatvorit će blendu (zjenicu) tako da se prilagodi onome šta gledamo, ono što nam je u fokusu ilitiga u žići interesa, a ostatak scene kako ispadne. To je po pitanju našeg oka.

Reprodukcija.

Supstraktivna reprodukcija:

Reprodukcija na refleksnim materijalima (papir itd). Papir je bijele boje. No bijel je onoliko koliko svjetla na njega padne. Ukoliko ga zaista jako osvijetliš, tada će i ono što primjerice po danu na printu ispada crno biti sivo ali će bijelo biti samo onliko bijelo koliko to dopušta izvor svjetla.. Ako pak gledaš po mraku, papir nema od čega reflektirat dovoljno svjetla da bi bio bijel. Stoga će bijeli papir biti siv, ali će ono šta je crno biti crno. Zanči, u tim slučajevima nije problem dobiti tamni kraj raspona. Apsolutnu crnu boju je lako definirati. Kada ne postoji elektromagnetski val koji percipiramo, tada je to potpuno crno.

Aditivna reprodukcija:

Reprodukcija pomoću izvora svjetlosti (monitor, projektor, TV kajgod), tu pak imaš jedan drugi problem. Ne postoji nešto što možeš nazvati skroz bijelim (svijetlim krajem raspona), jer uvijek može biti više svjetla. Uzmi za primjer nekakau jaku bateriju kakvu Maglite il kaj god, osvjetljava oko sebe kao luda, ali onda s tom baterijom staneš pokraj izvora svjetla koji daje recimo reflektor kakvim je protuzračna obrana u 2. svjetkom ratu osvjetljavala nebo. Baterija odjednom postaje jako slab izvor svjetla. A onda to sve skupa stavi u ravninu sunca, tada ne da baterija postaje slab izvor svjetla, već i reflektor, jer sunce daje puno više svjetla (da ne pričamo kako postoje i svjetliji izvori od našeg sunca). Tu sada nije problem svjetlog kraja raspona, tu sad problem tamnog kraja dinamičkog raspona. Kako pri tolikoj količini svjetla dobiti nešto što je apsolutno crno? Konkretno po pitanju monitora recimo, da se napravi katodna cijev, led, LCD, koa god tehnologija bila, koja će dat urnebesno puno svjetla, poput sunca, kako ćeš na tom monitoru dobiti crnu boju? Nećeš, jer će ti se javiti nešto, na LCD-u recimo, što se naziva "probijanjem pozadinskog svjetla". Pa će ono što bi trebalo biti crno u stvari biti sivo.

No da se i nađe tehnološko riješenje za monitor, opet ostaje pitanje, kako bi išta vidio na toliko kontrastnom monitoru? Nikako, jer se naše oko naprosto ne može nositi s tolikim dinamičkim rasponom.

HDR je naprosto marketinški pojam nečega što je u fotografiji odavno poznato, i zove se eksponiranje scene različitim ekspozicijama i kombiniranje ta dva ili više snimaka. Nema tu nikakgvog "High Dinamic Rangea" oliti ti ga velikog dinamičkog raspona u toj fotografiji. Radi se naprosto o tome da se scena koju naše oko ne može percipirati zbog prevelikog raspona sabije u manji dinamički raspon koje je naše oko u stanju percipirati. Ako ćemo se malo igrati riječima, HDR je u biti LDR fotografija, jer veliki dinamički raspon sabija u manji dinamički raspon kako bismo ga mogli percipirati.

Evo ti primjer kvalitetnog HDR (LDR) fotografije koji je napravila Lidija.. Da nije napravljeno s nekoliko ekspozicija, ili bi vidio oblake i nebo, ali bi podnožnje fotografije bilo zavijeno u tamu, ili bi pak vidio slapove, ali bi nebo i oblaci bili potpuno skureni. A ovdje ovdje pak imaš pretežito primjere kiča i nečeg što ne znam uopće kako bih nazvao. No svakako to nebi nazvao HDR-om niti bilo čime sličnim. Možđda najboljeto nazvati pravim imenom, loše fotke.

P.S.

Moguće da sam bil nejasan jerbo pišem na brzinu dok usput gledam rukomet i nisam isčitaval tekst. No brijem da se ipak da shvatit poanta.

Evo ga, Tomek je opet pocel... :) Joj joj... :)

Taj HDR je vrlo upitan kod mnogih. Jer svatko "obradi" fotku na svoj nacin. E sad, do kud je "normalno" a od kud "pretjerivanje"...? Hm.

Lidijina mi se cini vrlo ugodna. Mozda vise onome sto bih osobno vidio svojim ocima. One druge su mi pak kao crtezi. Iako neke dobro izgledaju kao uradak, meni to nije bas prestvarno. I zato mnogima to upada u oci kao los uradak.

Povecati malo "prostor" s razlicitim expozicijama, da. Ici u onakve "crteze"... Hm...

eto Tomislaw je opširno napisao ono kaj sam ja obečal napisat, a zaboravil sam dok sam stigel doma… pa bum sad ukratko stavil naglasak na jednu stvar:

HDR je toliko bit-ni (ne bitni kao važan, već puno bitova ima :)) sustav da ga niti jedan uređaj za sad ne može pokazati. HDR za sad postoji samo u matematici, a ono što mi viđamo je kvazi HDR!

Cilj HDR-a je uloviti širi tonski raspon od uobičajenoga, a ponovnim zbijanjem tog raspona dobivamo sliku koju možemo predočiti na ekranima, ali ona GUBI fine tonske prelaze i najčešće nažalost završavao kao “kič” :(

A moramo ga sabiti da bi ga prikazali na ovim ekranima u koje sad piljimo… (a ja evo sad piljim već 10 sati u taj ekran i idem ga zgasit…! fotozine izložba je otišla u print, pa ja idem u krpe :))

Ti argumenti A gdje će se to reproducirati? mi se čine kao da bi se mogli primijeniti i na druge stvari. Recimo infra crvenu fotografiju. Naše oko, ne može percipirati IC, niti su baš popularni infra crveni printeri i ekrani, ali eto, fotka se i tako. Cijeli spektar je malo pomaknut prema vidljivom dijelu i šta sad. Prihvaćamo to i koristimo to što imamo. Rengen (Rontgen) isto ima primjenu iako je daleko van dijela spektra koji oko može percipirati.

Seizmografi su također osjetljiviji od ljudskog osjeta i stalno pokazuju neka podrhtavanja. Njihova izlazna jedinica čak nije niti približno srodna ulaznim informacijama. Uđe drmanje, a on crta slikicu. Ne bunite se da bi taj szroj treba imati neki drmajući element kao izlaznu jedinicu.

Informacija se mora prilagoditi mediju na kojem se prezentira, a to što ona degradira moram prihvatiti samo kao još jednu životnu činjenicu.

Twezić, niko se neće buniti na senzor koji može uloviti toliki dinamički raspon, najmanje ja. :D Umjesto 2, 3 ili više fotki, snimiš jednu i nema područja zakucanih u crno niti skurenih područja. Samo se igraš slajderima da sve to skupa postane vidljivo. :D

Dobro, ajmo onda ovako:

Jell autokarta u mjerilu 1:100 000 frižider u koji smo utrpali hladnjaču realne prirode?