Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:
 RavenW

Vaše mišljenje o ovom...
zcuvalo
[30. 01. 2015.]

Zanima me što mislite o ovom?

Što bi učinili da to netko od vas zatraži?


Z-foto
[30. 01. 2015.]

rekel bi mu da ne razmem engleski

SMVO
[30. 01. 2015.]

Po meni, ovo nisi ni trebao ovdje stavit. Dobro ja imam svoje razloge, ali ne mogu shvatit čemu takva morbidnost fotkati svoju umrlu djecu i bilo koga drugog u takvim pozama. Ne mogu vjerovati, ne mogu se ni stavit u položaj tih ljudi koji bi mogli gledati u takvu fotografiju... Ja, osobno, ne mogu to shvatiti. Mi, ljudi, smo stvarno, ne, nemam riječi za to...

Klik-Kid
[31. 01. 2015.]

Grozno, uvrnuto, odvratno...naježio sam se..

Ovo je jedna od stvari za koje želim da nisam nikad saznao...

elvis
[01. 02. 2015.]

Što je to čudno? Ne gledajte iz današnje perspektive kada virtualno svatko ima ne samo na stotine fotografija sebe nego vjerojatno barem minute ako ne i sate video materijala.

U to doba se fotografiralo rijetko pa bi ponekad to bila jedina fotografija pokojnika.

Usput, kada mi je prošle godine preminuo nono, nona me je zamolila da ga fotografiram da ima za uspomenu. Normalno to nije bila namještena fotografija kao na gornjem linku.

SMVO
[01. 02. 2015.]

Svejedno. Klik je dobro napisao.

Klik-Kid
[01. 02. 2015.]

Ma sve ja to kuzim, i onda je to ocito bilo normalno..

Ali sad u 2015. to nije normalno i takvog sam stava i odgoja ili šta god... I ne mogu to nikako prihvatit..

Respekt tvojoj noni... No nije mi jasno kako je njoj...i mojoj punici...i... draže imati u đepu sliku mrtve osobe nego je se sjecati u nekim lijepim trenutcima..

Ne govorin da je morbidno imati takvu fotku...no radije bih nosio u novcaniku (kad bi to imao) fotku di se smiješi...di je živa bila...

Pa da mi izvuce osmjeh na lice, a ne da otvorim novcanik a ono mrtvac u ljesu...

Ali to je valjda od osobe do osobe

zhexy
[01. 02. 2015.]

Meni su ove slike dirljive,pogotovo tuga u ocima osoba koje poziraju sa mrtvima,posebice majke..shvacam gadjenje i cudjenje jer ih gledamo u razmaku od stotinu i vise godina,ali ako ostavimo fotografije u kontekstu i pokusamo shvatiti razloge koji su nam mozda danas neprihvatljivi,stvar postaje puno prihvatljivija i normalnija...osobno ne bi mi palo na pamet slikati osobu u lijesu ili nositi sliku u novcaniku,ali pokusavam shvatiti zasto su to radili i ne osudjujem...

gogoya
[01. 02. 2015.]

možda je iz današnje perspektive upravo onako kako ste napisali, ali ono su bila neka druga vremena (slažem se s elvisom). Ljudi su vrlo rijetko imali priliku fotografirati se (rezervirano za imućne).

Da prebacim lopticu na drugi teren... danas ima mnogo groznijih stvari na koje uopće ne reagiramo.

BURKI
[01. 02. 2015.]

ne sviđa mi se ...ali u skladu sa vremenom...možda...

Zabac
[01. 02. 2015.]

Nekad nije bilo normalno da se muško-muško nešto, a danas je to valjda normalno.

prolaznik
[01. 02. 2015.]

Tako nekako,štošta nekad nije bilo normalno a danas je cool, došla neka naopaka vremena šta češ.

I danas dosta ljudi slika sprovode pa i pokojnika valjda iz nekog samo njima poznatog razloga ali dobro, svako svoje zna i to valja ispoštovati.

Ipak, slikati se s pokojnikom kao s nekom prepariranom životinjom da je morbidno je pa čak i za ona vremena. Ovakve stvari prvi puta vidim i čujem za njih pa se vjerovatno radi o nekom običaju koji nije dugo trajao a i onda se odnosio samo na iznimke.

Čak štoviše, mislim da se u ono vrijeme više držalo do pijeteta umrlih pa tim više ovakvi postupci odskaču od normale.

zcuvalo
[01. 02. 2015.]

da li je i u kojoj mjeri na vaše mišljenje i stav utjecao strah ili odnos prema smrti kao takvoj?

Pitam jer u različitim kulturama imaju različit odnos prema smrti.

agni
[01. 02. 2015.]

zcuvalo postavljaš upit preintiman za foto sajt , no na mjestu je, slažem se. Fotke su mi kao informacija , ali samo kao informocija - odlične .Fotkala sam drage osobe, umrle, no ipak ih radije gledam dok su bile sa mnom , žive ....

FilipH
[01. 02. 2015.]

Zcuvalo, ja mislim da je nekad odnos prema smrti bio skroz drugačiji nego što je danas. Kao da straha od smrti nije ni bilo, odnosno da je smrt bila nešto normalno.

Moja prabaka (još je živa) mi često zna pričati o svojoj mladosti, kaže da ih je bilo oko desetero braće (tada je to bilo normalno), i kaže jedna sestra joj je umrla u toj i toj godini zbog tog i tog, druga zbog tog i tog... Još je rekla nešto u stilu - dragi Bog ih je uzel, ionak bi nas bilo previše...

Čuo sam više starijih ljudi da tako o smrti govore, kao da to nije uopće bio "big deal"...

Vidim da su ove fotografije iz sredine 19.st., vjerujem da je tada odnos prema smrti bio još normalniji i da straha nije bilo pa mogu shvatiti i takve fotografije.

Danas je to ja mislim skroz drugačije i sumnjam da bi netko pristao na takve fotografije...

Klik-Kid
[01. 02. 2015.]

Neki ne vole preparirane zivotinje i misle da je to grozno u nemoralno...

Ja to mislim o ovakvim slikanju mrtvih ljudi..

..strah od vlastite smrti nemam...vec sam previse puta bio blizu smrti, pa ju vise ne shvacam ozbiljno

zcuvalo
[01. 02. 2015.]

Red je da objasnim i post i pitanje...

Mene su ove fotografije jako potresle, dok sam ih gledao jeza mi je prolazila kroz kosti. Smrt sam susreo i na osobnoj razini relativno mlad, a i kasnije. Gledajući fotografije jeza koju sam osjećao - ne znam - nije to bio strah od smrti kao takve niti odnos prema smrti kao neizbježnom kojeg se ne treba bojati. Nisam imao odgovor i zato sam ga tražio i postavio pitanje.

Da mene netko danas zatraži ovakvo fotografiranje vjerojatno se ne bih usudio to napraviti. Ne iz straha, ili takvog nečeg. Iz nekog neobjašnjivog razloga ne bih to mogao napraviti... Kojeg? Ne znam. Pitam vas...

-Ante-
[01. 02. 2015.]

Pa, strah od smrti, od nepoznatog..kako god okreneš...onaj duboki i nejasan.

ksoric
[02. 02. 2015.]

Ne bih imao problema sa slikanjem mrtvaca u dokumentarne svrhe tipa crna kronika ili sudska medicina. Ali za raditi od leša lutku koja pozira mi je u najmanju ruku degutantno.

Usprkos tome, ne mogu osuđivati ljude koji imaju drugačije svjetonazore, uvjerenja, razmišljanja i običaje.

SMVO
[02. 02. 2015.]

Ovo nema veze sa strahom. Odnos prema smrti u različiti društvima i u različitim dobima razlikuje se. Ovdje ću napisati samo o fotografijama preminule djece i njihovim najbližima na fotografijama. Što se tiče odraslih, ipak je lakše. Vodimo se za onom, oni su ipak na redu. Ja, kao roditelj, kao osoba, ne mogu zamisliti kako je to kada čekaš da ti presvuku i namještaju dijete koje je netom umrlo i gdje ti je sve na svijetu sporedno osim činjenice da si izgubio ono što ti je, do tada, bilo sve na svijetu, tvoja svjetlost, tvoja radost, pomisao na koga ti se duša grijala i osmijeh sam od sebe dolazio na lice. Ta bol je nešto najjače i najgroznije što sam ja u životu doživio i ja sam se ovdje vodio za osjećajima dok sam to gledao. Svi mi znamo da je tada, u to doba, u nekim slojevima društva dječji život bio, ne manje vrijedan, nego nešto s čime se moralo računati da može otići jer je stopa smrtnosti bila velika, a novaca nije bilo. I ljudi su se morali miriti s time. Ali to su, prosuđujem, bili slojevi društva koji su bili izuzetno siromašni i gdje se život svodio na golo preživljavanje iz dana u dan. Ima zornih opisa takvog života u Dickensovim djelima, da se ovako, na brzinu, prisjetim, a i u djelima hrvatskih pisaca. No ovdje, na ovim fotografijama, vidljivo je da su to dobrostojeći pripadnici društva koji su si takvo nešto mogli priuštiti. Trenutak, zaustavljen u vremenu, za kojih deset, dvadeset godina možda će manje boljeti, kad se pogleda fotografija, vjerojatno će pobuditi drugačije intonirane osjećaje. Ali, vjerujte mi, ništa manje ne boli. U svakom slučaju, da li je to, tada, bila moda, običaj ili potreba, ja ne znam i ne zanima me. Smrt, kao smrt je nešto što se dešava. U ratu i putujući okolo po svijetu doživio sam je strašno puno puta i na to sam navikao. Naglašavam, nije stvar u tome, stvar u tome je s kakvim osjećajima, podvojenim ili ne, smo pogledali svjedočanstvo jednog vremena i što je to u nama proizvelo. Ponavljam, mogao sam i bez toga, ali to je moja krivnja. Išao sam pogledati. Zvonimir je to, u forumu, postavio pod "moral i etika" i tamo je toj temi jedino i mjesto. O nekoj umjetnosti tu nema govora....

blackbird
[02. 02. 2015.]

u vremenu kad su te slike nastale - one su bile sasvim normalna stvar.

ne tako davno bilo je normalno pušiti u tramvaju - danas bi nam takva pojava bila u najmanju ruku neobična.

ne treba se nad time zgražavati ako se drži u onom povijesnom pretincu kamo pripada. bilo bi drukčije da sad netko to ide raditi :)

koleda
[02. 02. 2015.]

obicaj spaljivanja tijela u Indiji je normalan i shvacanje o zivotu i smrti je sasvim drugacije nego nase... takav prizor bi, vjerojatno nama, uzrokovao zgrazavanje, cudenje i neprihvacanje...

da ne spominjem Agore koje smatraju svetima a jedu ljudsko meso i time pomazu dusama da krenu u novu reinkarnaciju... Tamo je to normalno, vjera i obicaji su drukciji pa i shvacanje zivota i smrti koji su na tim prostorima nerazdvojena slika postojanja.

matrix
[02. 02. 2015.]

Svakako radi se o uznemirujućim fotografijama i bizarnim za današnja shvaćanja ali, kako je već komentirano, na njih je potrebno gledati kao na produkt tog vremena.

Vjerujem da će se i na današnju poplavu selfia kroz neko vrijeme gledati kao na uvrnutu pojavu.

ksoric
[02. 02. 2015.]

Kroz neko vrijeme.?

Poplava selfija je uvrnuta boleščura od svojih najranijih korijena.

A već danas se zgražamo i nad polavom HDR-ova od prije svega par godina.

Iz te perpektive, naravno da smo danas mentalno jako daleko od nekih trendova iz pretprošlog stoljeća.

hans_kristian
[02. 02. 2015.]

Po meni su na tragu pravog odgovora na ovo pitanje elvis i FilipH. Današnje ophođenje prema pokojnima bitno je drugačije nego što je to bilo u prošlosti. Još ne tako davno, osobito u ruralnim sredinama, obitelj se o pokojniku brinula još barem 24 sat prije sahrane. Za to vrijeme ukućani, rodbina i susjedi su oraganizirali svojevrsna “dežurstva” tako da je u svakom trenutku netko bio uz pokojnikovo tijelo. Bilo je tu svega i svačega: neki su molili, drugi plakali, treći pjevali itd. Uglavnom ljudi su doživljavali smrt kao sastavni dio života i ponašali su se, rekao bih, sasvim normalno, kao i inače. Danas se ta “procedura” u večini slučajeva bitno izmjenila. Mnogi ljudi umiru u bolnicama, staračkim domovina te obitelj gotovo i nema kontakt sa tijelom pokojnika, a o onima koji i umru kod kuće vrlo brzo nakon smrti brigu preuzmu pogrebna poduzeća. Takvo postupanje dovelo je do toga da se i naš odnos prema smrti bitno promjenio i zbog toga se čudimo i smatramo neprimjerenim, pa čak i morbidnim, odnos prema pokojnima kakav se može vidjeti na gornjem linku. S druge strane u naše vrijeme se nameće poimanje smrti koje svoje utemeljenje ima u sekularizamu, agnosticizamu i ateizamu, za razliku od nekad kad je na ta pitanja odgovor davala isključivo Vjera (religija). Da skratim, danas se zbog svega toga na smrt gleda kao na tabu temu, te o njoj nije poželjno razmišljati, razgovarati, a kamo li je fotografirati. Osobno ne vidim razlog zašto bi bilo neumjesno i morbidno fotografirati pokojnika ako to netko želi. Naravno to treba činiti s posebnim pietetom i strahopoštovanjem, te velikom dozom dobrog ukusa, uostalom kao i inače u fotografiji (fotografsko umijeće se podrazumjeva). Usuđujem se reči da s tim pristupom takve fotografije mogu, osim dokumentarne, imamati i umjetničku vrijednost. Prisjetite se samo filma Breza Ante Babaje i prikaza Janičine smrti, vjerujem da bi se našlo još pregršt takvih primjera. Istina radi se o igranom filmu, ali takvu ili sličnu stvarnu situaciju može se susresti i u našem vremenu te je kvalitetno fotografski dokumentirati. Uvjeren sam da bi mnogim fotografima takvi prizori bili pravi izazov. Fotografije s linka su uzete iz privatnih obiteljskih albuma i nisu primarno namjenjene široj javnosti, stoga ih u tom kontekstu treba i gledati.

B-Horvat
[02. 02. 2015.]

Nažalost, već ima i selfia sa pokojnicima.

Naravno, u SAD.

daltonist
[03. 02. 2015.]

Ova stvar s fotkama mrtvih se pojavljuje u filmu "The Others" s Nicole Kidman. Fakat morbidno ali kao što je netko napisao možda je u to doba to bio jedan od načina za zadržati uspomenu na svoje bližnje (iako bih odabrao fotku živih), pogotovo u trenutku tuge za istim.

obscuras
[03. 02. 2015.]

Davno prije pojave fotografije, od pokojnika se (za sjećanje) "uzimala" posmrtna maska (sadreni kalup preminule osobe i u tom kalupu napravljen odlijev pokojnikova lica u sadri ili nekom drugom materijalu). Taj (kiparski) postupak ovjekovječivanja pokojnika nije bio dostupan svakome pa se danas može susresti replike posmrtnih maski poznatih javnih osoba iz prošlosti.

LVB

U nekim zemljama, u ponudi usluga pogrebnih poduzeća može se i danas naći ova usluga. Međutim pojava fotografije uvelike je potisnula posmrtne maske ne samo zato što je na taj način snimanje lika pokojnika postalo znatno jednostavnije, već i zbog toga što je ubrzo nakon pojave fotografije ona postala pristupačna znatno većem broju ljudi širokog obrazovnog kulturnog raspona. Jasno je da se taj široki raspon odrazio i u rasponu kvalitete nastalih fotografskih slika i postupaka snimanja. Filip i Elvis su jasno istakli činjenice koje su u to vrijeme (kada su ti radovi nastali) dale poticaja nastajanju tih radova, a sve to zahtjeva realno sagledavanje kroz vremensku distancu.

Još prije nekoliko godina naišao sam na podatak da se; "danas" (u vrijeme iz kojeg potiče taj podatak) na svijetu svaki dan snimi više fotografskih slika i filmskog (video) materijala nego što ga je stvoreno u čitavom 19. stoljeću. Nedavno sam naletio na podatak da se "danas na svijetu svake minute snimi više fotografskih slika i filmskog (video) materijala nego što ga je stvoreno u čitavom 19. stoljeću!

del23
[03. 02. 2015.]

Moram priznati da su mi zanimljiva "ishitrena" razmišljanja neki forumaša gdje se ne uzima u obzir vrijeme nastanka ovih fotografija i vjerojatno točno obrazloženje Filipa i elvisa.

Meni su te fotke jednostavno teške i bude osjećaje iako nemaš veze sa osobama ali ne neukusne ili grozne ili sl.

To je nešto što se onda radilo.

Ustvari, evo ja sad mogu pitati što mislite o mumificiranju preminulih? Sigurno da će netko na prvu reči kako je to grozno, uvrnuto......

Ubrat
[03. 02. 2015.]

Manje je morbidno od duckface selfija s fejsa :D

pisoj
[03. 02. 2015.]

Meni djeluje tužno, naročito djeca...

B-Horvat
[03. 02. 2015.]

To je bila praksa samo u Britaniji.

U ostatku svijeta nisu radili takve post-mortem fotografije.

SMVO
[03. 02. 2015.]

Del23, svatko na svoj način osjeća i reagira na nešto. Zašto bi razmišljanje Klik-kida bilo "ishitreno" jer očito misliš na njega i njegov komentar?

Klik-Kid
[03. 02. 2015.]

Vaše mišljenje o ovom...

...pa stoga iznosimo mišljenja... ishitreno je nešto nepromišljeno i na brzinu?

..ma mogu o ovome 100 dana razmišljat...i dalje bu mi bljakk, bez obzira na to kad se to isfuravalo.

Klik-Kid
[03. 02. 2015.]

elvis

[01. 02. 2015., 00:03]

Što je to čudno? Ne gledajte iz današnje perspektive kada virtualno svatko ima ne samo na stotine fotografija sebe nego vjerojatno barem minute ako ne i sate video materijala.

to je ko da mi kažes da razmišljam kao žena...a ne mogu jer to nisam..

Tak i nemogu ne gledat iza današnje perspektive.. jer živim danas, a ne prije 100god... i ne mogu razmišljat kao oni što su tad živili..

:-)

sholky
[03. 02. 2015.]

Nisam mislio ništa pisati jer sam mislio da će se svi oko svega složiti, ali vidim da nije tako.

Ajmo općenito od početka. Zakone uvodimo da bi spriječili ljude da rade stvari koje štete drugim ljudima. Sve druge stvari bi u normalnom slobodnom društvu trebale biti dopuštene, prihvaćene i tolerirane.

Ako je nekom ovo morbidno to je samo zato što ste odrasli u društvu, kulturi i vremenu u kojem ste odrasli. To ne znači da vam nešto što vam je morbidno automatski treba biti divno, ali znači da vam treba biti prihvatljivo, jer je to osnov funkcioniranja normalnog društva. Live and let live.

Meni je npr. grozno iskustvo fotografiranje sprovoda. Ali kada su me u dva navrata zamolili da to napravim jer je obitelj to željela, nisam niti sekunde razmišljao. Zato što se ne radi o mojim, nego o tuđim osjećajima i preferencijama koje poštujem.

Zbog toga što je meni to iskustvo grozno ga nisam naplatio, ali zbog toga što drugi to žele sam ga ipak obavio.

I da, u drugom od ta dva slučaja se radilo o sprovodu poznate osobe (nedavno, kom se pogađa neka pogađa), na kojem je bilo 10-tak fotografa iz medija od kojih su se mnogi ponašali bez imalo poštovanja, škljolali napadno u burst modu stalno, fotkali obitelj izbliza itd.

Na jednom drugom sprovodu na kojem sam bio su fotografi dolazili i nudili obitelji uslugu fotografiranja, praktički za vrijeme obreda.

Meni je to nešto istinski ogavno. Onako na razini da mislim da nije ogavno samo meni, nego općenito, i trebalo bi biti osuđivano općenito. Jer šteti nekom drugom, u ovom slučaju obitelji pokojnika.

Fotografije poput ovih gore, s druge strane, ne štete nikom. Ako je to želja obitelji, poštujte je. Ako je vama to morbidno, well, pišite o tome koliko hoćete, ali u krajnjem slučaju tu se radi o vašem mišljenju koje nikog ne bi trebali niti najmanje zanimati.

Klik-Kid
[03. 02. 2015.]

Vaše mišljenje o ovom...

... tu se radi o vašem mišljenju koje nikog ne bi trebali niti najmanje zanimati.

Covjek je trazio mišljenje.. nismo ruzno govorili jedni o drugima...u cemu je problem..

Ti ocito nisi citao od pocetka... ili nisi skuzio da covjeka zanima što drugi misle...

:-))

BURKI
[03. 02. 2015.]

.... kada je loše vrijeme i pada kiša ,pa ne mogu u šumu ...ja onda obilazim mrtvačnice i fotkam portrete...

sholky
[03. 02. 2015.]

Ma sve 5, nisam to mislio na neki uvredljiv način. Samo sam mislio da će se svi od početka slagati. Može nekom biti ili ne biti morbidno, to je osobna stvar. Ali ako se ne radi o nečem što ne šteti drugim ljudima, onda treba biti prihvaćeno, tolerirano i smatrano normalnim, to u civiliziranom društvu ne bi smjelo biti predmet rasprave.

Klik-Kid
[03. 02. 2015.]

ubijanje životinja iz gušta - Ali ako se ne radi o nečem što ne šteti drugim ljudima, onda treba biti prihvaćeno, tolerirano i smatrano normalnim, to u civiliziranom društvu ne bi smjelo biti predmet rasprave.

posluživanje tople rakije - Ali ako se ne radi o nečem što ne šteti drugim ljudima, onda treba biti prihvaćeno, tolerirano i smatrano normalnim, to u civiliziranom društvu ne bi smjelo biti predmet rasprave.

... garant ima još toga ali mi je mozak stao :-))

del23
[03. 02. 2015.]

@SMVO, nije uopće bitno jesam li mislio na nekog specijalno, moja konstatacija ide u smjeru da često izvalimo nešto a da nismo tri sekunde razmislili zašto je to tako.

Kad si Klika spomenuo, da, ja smatram da su riječi "Grozno, uvrnuto, odvratno..." preteške za te fotografije. Da je forograf ubio tu djecu radi fotografiranja onda bi te riječi imale smisla.

Daleko od toga da se to nekome treba sviđati, ni meni se ne sviđaju niti bi imao želju za takvim fotografijama ali treba stvari stavit u kontekst vremena.

Eto toliko ;)

sholky
[03. 02. 2015.]

@Klik -

Posluživanje tople rakije šteti ljudima, jer alkohol općenito šteti ljudima, ako ćemo već cjepidlačit. :P

Što se tiče ubijanja životinja iz gušta, ok, trebalo bi malo proširit ovo što sam rekao, to je onako prvo iz glave što mi je došlo. Etički koncepti su zanimljiv predmet izučavanja i nikako nisu nešto jednostavno, ali recimo jedan od meni zanimljivijih kao osnovnu premisu uzima ne samo ne-činjenje štete ljudima, nego općenitije minimiziranje patnje. Znači nešto ne valja u svakom slučaju u kojem uzrokuješ neku patnju. Životinje su zbog manjeg opsega živčanog sustava / mozga možda sposobne za patnju nešto manje od ljudi, ali su još uvijek za nju itekako sposobne. Tako da bi to riješilo ovaj gore slučaj. :)

BURKI
[03. 02. 2015.]

...mišljenje o mišljenju nečijeg mišljenja.....

Klik-Kid
[03. 02. 2015.]

@Klik -

Posluživanje tople rakije šteti ljudima, jer alkohol općenito šteti ljudima, ako ćemo već cjepidlačit. :P

------------ vidim ja da ti nisi niti 20 kotlova rakije ispekao...da jesi znao bi da je alkohol (rakija) ljek za sve :-)))

Klik-Kid
[03. 02. 2015.]

@del23 - Kad si Klika spomenuo, da, ja smatram da su riječi "Grozno, uvrnuto, odvratno..." preteške za te fotografije

ne mislim to o fotografijama, nego o samom cinu fotografiranja mrtvih osoba na nacin na koji je to ovdje prikazano

BURKI
[03. 02. 2015.]

kažu sutra loše vrijeme...i padati će kiša.....

SMVO
[03. 02. 2015.]

Del, koliko Klika poznam, sumnjam da je čekao tri sekunde. I potpuno ga shvaćam. Znam i zašto je to rekao. Ima malu, preslatku curicu i time što je otac koji, uz to, silno voli svoje dijete, ne može ni ne želi prihvatiti da se to i jednome djettu i roditelju može desiti. S druge strane, on je izrazio svoje mišljenje, a autora ovog posta zanimalo je mišljenje sviju nas koje treba poštovati jer nije nikoga vrijeđalo.

I meni su pale na pamet riječi "Grozno, uvrnuto, odvratno...", ali sam se izrazio na drugi način. Ove fotografije jesu dokaz jednog vremena, običaja, uzmimo kako hoćemo. Moje mišljenje bilo je da nije ovo trebalo ni objaviti, ali to je bilo moje osobno mišljenje prvih nekoliko minuta. Treba to objaviti ma koliko bolno bilo, jer je to dokument jednog vremena, a tko može gledati neka gleda. Svejedno iz kog razloga. Napisao sam, potresle su me fotografije djece i njihovih najbližih. Kako je teško to bilo pogledati... Fotografije odraslih mogao sam gledati. Nekako mi normalnije. I ne smatram da je morbidno što su ih tako fotkali jer za sve postoji razlog. Treba vidjeti na jednoj kanadskoj stranici, specijaliziranoj za slike i videa mrtvih, koliko ljudi to gleda. To je morbidno, koliko ljudi bolesno želi vidjeti slike smrti i trenutaka koji joj prethode. Poslao mi kolega da mi dokaže koje se strahote rade na Bliskom Istoku. Eto, naše vrijeme, naši običaji. Pitanje je da li će i to za stotinjak godina biti dokumenat koji će netko, na nekom budućem zinu ovako komentirati.

SMVO
[03. 02. 2015.]

I da, nisam odgovorio na pitanje - odraslu bih osobu mogao fotografirati, ali djecu ne. Ne mogu. Iz rata sam se vratio bez dobrog dijela srca jer mi je komadić ostao kraj svakog mrtvog djeteta koje sam vidio. Jednostavno, kada su djeca u pitanju ja sam nemoćan. Toplo vas molim da ovo ne protumačite kao patetičnost jer nije.

Klik-Kid
[03. 02. 2015.]

Ma meni da djete umre, ne da ga nebi slikao nego bi vjerojatno sebe..piiippp...ili bi u vrapcu završio..

e to ima veze sa karakterom, a ne vremenom u kojem živiš...

Ali ok, ja to osuđujem, netko ne...Ne mogu govorit da je to nemoralno jer je to nekom ok, pa ispada da je to stvar "ukusa" (?)

...poštujema svacije mišljenje i stav svezi glede ove teme...

zcuvalo
[03. 02. 2015.]

Na jednoj od fotografija iz ovog serijala autor članka je objavio fotografiju dvije djevojčice. Jedna od njih dvije je bila pokojna a druga živa. Sam autor članka nije mogao sa sigurnošću reći koja je od njih dvije preminula. Gledao sam tu fotografiju i nisam se mogao riješiti tihe jeze ili neke nelagode, straha dok sam je proučavao i pokušao odgonetnuti koja je od njih dvije preminula. Obje stoje. I nisam uspio to razaznati. Ali se osjećaja jeze, nelagode ili straha, nemam točan izraz, nisam uspio riješiti.

Razmišljao sam da je možda neka greška, da ta fotografija tu ne spada, ali se nisam uspio u to uvjeriti. Na ostalim fotkama nema dvojbe. Zanimljivo mi je da nitko nije izdvojio tu fotografiju ili je spomenuo u gornjim postovima.

Hvala što ste podijelili svoja razmišljanja.

del23
[03. 02. 2015.]

SMVO, ma naravno da na djecu čovjek burno reagira, to je normalno.

I nisam ni išao u smjeru da je tu netko vrijeđao, nego mi je čisto palo na pamet da treba stavit stvari u kontekst vremena.

Klik-Kid
[03. 02. 2015.]

Nokia 3310 nema kameru, 4G....ali ide u kontekst vremena

Golf I - nema; ... ... ali ide u kontekst vremena

Mrtvo djete naslanjati na štap da bi izgledalo živo i tako fotografirati - NE ide u kontekst vremena nego u ludnicu...

To je nenormalno ponašanje bez obzira o kojem se vremenu radilo.....

... ili sam ja konzervativan...ko zna, možda i jesam...

BURKI
[03. 02. 2015.]

...nisi,ludosti bilo kojega vremena se ne mogu opravdavati sa samim vremenom...

Klik-Kid
[03. 02. 2015.]

@del23 - I nisam ni išao u smjeru da je tu netko vrijeđao, nego mi je čisto palo na pamet da treba stavit stvari u kontekst vremena.

A robovlasništvo??

Kontekst vremena, pa se onda ne mora nužno smatrat loši, nemoralnim ...?

del23
[03. 02. 2015.]

Okej Klik sad ga briješ u stranu, kakve veze ima nokia, golf, robovlasništvo sa fotografiranjem mrtve osobe?

Klik-Kid
[04. 02. 2015.]

Pa to da nokia nema kameru prihvacam jer u tom vremenu tehnologija to nije omogucavala.

To da je neko na taj nacin slikao djecu ili da je porobljavao ljude misleci da su "manje vrijedni" mi nejde u vremensku ladicu... Ti su mi bezvremenske gluoosti...

Joojjj...neda mi se vise... Kuoio bi si 2 extra highspeed blica za sešne ali mi žena neda pare ;-)

del23
[04. 02. 2015.]

Pozitivno u cijel priči je da ti da za modele :D

Klik-Kid
[04. 02. 2015.]

;-))

prodz
[04. 02. 2015.]

Pozitivno u cijeloj toj prici je da su mogli koristiti duge ekspozicije, buduci da su im modeli bili staticni... :)

gogoya
[04. 02. 2015.]

najpozitivnije u cijeloj priči je da svatko od nas sjedi za svojim kompom... jer da smo u birtiji, već bi nastao lom i fajrunt! ;)

Zapravo, ovo fajrunt i nije tako loše. ;)

SMVO
[04. 02. 2015.]

Živio govornik!!

Admin, gasi svjetlo! Plaćam cugu u birtiji! :-))

Klik-Kid
[04. 02. 2015.]

O kojoj birtiji je rijec?

;-))

SMVO
[04. 02. 2015.]

Onoj našoj. Uostalom ja čekam da i ti pozoveš al ti ptico ništa. .-)

Klik-Kid
[04. 02. 2015.]

Mozda za vikend nazovem.

U subotu idem...mmm...u stubicu valjda...ne znam tocno kuda.

A u nedjelji bi se mogao javit za kafu ;-)

Da ti se pohvalim sa novim foticem ;-)))

SMVO
[04. 02. 2015.]

Kaj imaš novi fotić? A pišeš da ti je star od stoljeća sedmog. :-))

Klik-Kid
[05. 02. 2015.]

Ma taj novi je ženin...ali mi ga nekad posudi

SMVO
[05. 02. 2015.]

Koju ti dobru ženu imaš. Novi! I da ti??

Klik-Kid
[05. 02. 2015.]

al mi neda da karticu stavim pa filmove kupujm ;-))

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…