Trajekt…

„I more i otok i sve kvragu nek gre kad nima šoldov a mora se radit na vako mižerne plaće. Sve skupo. Ma, iden jope gori u grad po nalaz sa očnog pa ću tamo u spizu. Cinije je“

….

- Isto?

- Isto. Na pitanje sam odgovorio konobarici za moj uobičajni macchiato na trajketu u 6.30 ujutro.

.

Ruke putnika kao pečat pričaju priču čime se bave, a povratkom trajekta u 5.20 po položaju tjela i koliko su radili…neki međutim samo putuju…bilo na godišnji odmor ili kod none i nona(bake i djeda) na ručak, pa u masline…

.

Rekli bi da nas otok podsjeća na idilično mjesto duševnog odmora i punjača za baterije, na kojem nema stresa i brige za dionice, a sa malo ribe i salate nema ni brige za sutrašnji ručak, ipak mnogi ne misle tako. Uglavnom radnici koji su izabrali ili ih je pak nešto tamo i dovelo da svoje radno mjesto nađu na otoku. Kako sam i sam radio na otoku imam osjećaj kao da radite u nekom skupocjenom hotelu…uživate ambijent ali ipak samo „radite“…

.

Ovim fotografijama pokušao sam dočarati kako ljudi upotpunjuju tih pola sata putovanja između kopna i otoka. njihov umor poslije posla… To čekanje i ne rijetko dosada rezultiraju ispijanjem kave, piva, čitanja novina…ili spavanjem.

.

Otok Ugljan na svojih 51,85 km2 za samo nekoliko nautičkih milja najbliži je Zadarski otok koji se uz 7583 stanovnika zove još i zeleni otok zbog borova, guste makije, maslina te raslinja karakteristično vezano uz mediteranski pojas. Mostom je povezan sa otokom Pašmanom. Uz najveći br sunčanih sati u Zadarskom arhipelagu stanovništvo se bavi poljoprivredom, ribarstvom i sezonskim turizmom. Jako dobra trajektna povezanost rezultirala je i tome da je velik br otočana našao posao u Zadru.

.

Boris Zubčić rođen je 1976 g. u Zadru gdje i danas živi. Fotografijom se bavi deset-tak godina. Radi kao slobodan fotograf. Član je foto kluba Zadar i Fotografske udruge Fotogard.

www.feelfoto.net