| sokol [27. 10. 2011.] |
Velika većina nas ovdje, svaki iz svog razloga, otisnuli smo se predivnim stazama svijeta fotografije. Neki od nas, kao amateri, neki od nas kao profesionalci, neki samouvjereni, neki nesigurni, svako iz svog razloga hodi ovim veličanstvenim putevima fotografije, rekao bih putevi su isti, ali su svjetovi različiti. Dosta puta se uhvatim u razmišljanjima, koji mi se to usud smilovao, te mi prosvijetlio pamet da krenem baš ovim putem u fotografiju, putem prirode i svega uzvišenog što ona sobom nosi. Sretan sam s time kojim sam putem krenuo, i sviđa mi se svijet u kojem je taj put. Tako sam jednog dana u svojim razmišljanjima počeo analizirati frazu koju koriste neki organizatori natječaja i fotosalona, a kažu "....pozivamo vas na izložbu 100 najljepših fotografija svijeta". Tada upitah sam sebe, tko to može tvrditi da je to 100 najljepših fotografija na svijetu, da li uopće postoji najljepša fotografija na svijetu. Dugo me to okupiralo, i otvaralo nova potpitanja, zapleo sam se u cijeloj jednoj šumi fraza koje proizlaze iz takvih razmišljanja....najljepša fotografija, umjetnička fotografija, reporterska, editorijali, modna, paparazzo......joj pa tko to može rangirati, i tko je taj lumen koji može reći " ovo je sto najljepših fotografija na svijetu " Onda sam rekao sam sebi....takav lumen ne postoji, ne može ga izbaciti nikakva akademija niti škola, nikakva agencija niti organizacija, ne može ga nitko imenovati, ne može ga nitko unajmiti, ne može ga nitko platiti, jer nema se što platiti, osjećaji se ne mogu platiti, imenovati, unajmiti, školovati niti akademski rangirati. Da, osjećaji, samo osjećaji mogu detektirati, osjetiti i prepoznati najljepše fotografije na svijetu....zašto osjećaji ? Pa zato što upravo osjećaji mogu najlakše prepoznati osjećaje, i to one plemenite, uzvišene i pozitivne, osjećaje koji su bili prisutni kada je fotografija nastajala, osjećaji koji su izazvali htijenje da fotografija nastane. Tada se prosula bujica, cijela povodnja odgovora, i teorija o najljepšoj fotografiji na svijetu. Između ostalog i odgovor na jedno uvijek aktualno pitanje, zašto je fotografija "jača" od videa, pa upravo zato jer su na tom mediju koji je uhvatio bezvremeni trenutak u vječnosti, koncentrirani cijeli univerzumi osjećaja, koji iz tog medija zrače koncentriranim krugovima ljepote i ugode. Ovaj odgovor je pak potkrijepio teoriju, moju skromnu teoriju, o najljepšoj fotografiji na svijetu, a koja glasi : NAJLJEPŠA FOTOGRAFIJA NA SVIJETU JE ONA KOJA JE HTJELA NASTATI, A NE ONA KOJA JE MORALA NASTATI. To saznanje, taj odgovor i teorija, su mi dali još više snage, volje, odlučnosti i entuzijazma, da krenem putem kojim sam krenuo davno prije, jer sam ovime saznao da je to i pravi put, kako to znam ? Pa znam zato što mi je sve ovo što sam naveo jasno kazalo da u fotografiji nema krivog puta, svi putevi su pravi ako na njima tražim i nalazim fotografije koje su htjele nastati, a ne one koje su morale nastati ! Otvorio sam ovaj topic, u nadi da se možda još netko otvori i podijeli sa svima nama odgovor na pitanje kojim je putem u fotografiji krenuo i nalazi li na njemu ono što želi i očekuje. Koja korist od ove rasprave, pa ne znam, možda će biti dovoljno korisno, ako netko dobije odgovore na pitanja koja si je davno postavio, a još je možda veća korist ako si netko postavi pitanja koja si je davno trebao postaviti ! DOBRO SVJETLO ! |
| Klik-Kid [27. 10. 2011.] |
Svako ima pravo na svoju najljepšu fotografiju... i svako ima svoju najljepšu fotografiju.... Ja ih imam nekoliko...stotina...i neke od njih su cak i moje. Mislim da ne postoji krivi put u fotografiji, samo ovisi kako krocis tim putem.... Znam neke ljude koji su toliko samokriticni da vise niti ne uzivaju u fotkanju ni u samoj fotografiji, e to je mozda krivi put. Raditi nesto sto "volis" a ne uzivati u tome... to je zalosno. Ja znam zujat po 3-4 sata gradom i ne napraviti niti jednu dobru fotku, a vratiti se kuci sretan i ispunjen. Naravno da mi je drago kad se nadje pokoja dobra fotka, ali to je samo bonus na zsdovoljstvo&srecu koju mi pruza sam cin fotkanja. |
| ariesZG [27. 10. 2011.] |
Sokole, misli si mi uzeo...nemam zaista što dodati na ovo što si napisao...Da se samo nadovežem na tvoju misao o nastanku najljepše fotografije > najljepša fotografija se jednostavno - dogodi... |
| kiki-9 [27. 10. 2011.] |
u potpunosti se slazem sa ovim zanimljivim razmisljanjem.. :) |
| -Ante- [27. 10. 2011.] |
Također :) Najbolje, meni osobno, znaju izaći fotke opaljene 'slučajno', bez smišljanja i sentimenata. Jednostavno su se 'dogodile'. Zanima me dali u top fotografiji postoji takovih? Možda, na neki način, bile bi to fotke onog poznatog slijepca fotografa..iako su i takve već promišljene u njegovoj glavi. Teško mi se izraziti...%)) |
| Zelena [27. 10. 2011.] |
....najljepša fotografija se dogodi kad se NE nadamo,nego kao što je rekao autischer- jednostavno se-DOGODI..... dodala bi još-baš kao i LJUBAV....općenito ili u ovom slučaju-prema FOTOGRAFIJI.... :))) |
| ariesZG [27. 10. 2011.] |
Ante, možda sam se malo nespretno izrazio, ali, nisam mislio na takav način. Mislio sam na sve te finese, detalje, trenutke...Neka fotografija koja "oduzima dah" da je snimljena stotinku prije ili stotinku poslije, možda ne bi bila tako magična. Neki parametri se u samom trenutku okidanja jednostavno poklope ( ne mislim samo na parametre fotoaparata i objektiva) > baš određena, točno ta situacija, točno ta pozadina, točno to svjetlo, točno taj izraz, točno ta boja... |
| djuan [27. 10. 2011.] |
Najljepša fotografija ne nastaje Canonom, Nikonom, Pentaxom.... već emocijama i ljubavlju prema objektu/subjektu fotografiranja. |
| Suzanna [27. 10. 2011.] |
Cijeli post vrijedi pročitati, a izdvajam tek ono što smatram najvažnije i time se rukovodim u fotkanju: Sokol, cit.: "Da, osjećaji, samo osjećaji mogu detektirati, osjetiti i prepoznati najljepše fotografije na svijetu....zašto osjećaji ? Pa zato što upravo osjećaji mogu najlakše prepoznati osjećaje, i to one plemenite, uzvišene i pozitivne, osjećaje koji su bili prisutni kada je fotografija nastajala, osjećaji koji su izazvali htijenje da fotografija nastane. Tada se prosula bujica, cijela povodnja odgovora, i teorija o najljepšoj fotografiji na svijetu." ..... I temeljem toga mogla bih pisati danima o tome, ali čemu.. kad imam tako lijepe (analogne) fotografije gdje su moji vitezovi još maleni, zabilježen svaki njihov korak, pokret, suze, smijeh, čak i prva tuta.. :D ..iz mjeseca u mjesec... polazak u vrtić, u školu, recitacije na priredbama, svaku ružu iz njihove ručice mami za Valentinovo, rođendan, sve njihove mace, kornjače, ježeve.. ma njihove nestašluke.. e to nitko na ovom svijetu ne može platiti. Ista stvar je kad se obraćam Suncu i fotkam ga, cvijeću, prirodi... |
| -Ante- [27. 10. 2011.] |
Autischer, skužio sam što si htio reći. Ja sam mislio na našto drugo. Recimo, kad opalim fotku bez promišljanja, pa ispadne krasna.. Neću reći nasumce..već, recimo, u prekratkom trenutku idem zabilježiti nešto što mi se učini zanimljivo i duboko..pa i fotka izađe savršena. Sori, teško mi se izraziti..volio bih da shvaćate na što mislim :) |
| Antarctica [27. 10. 2011.] |
Podupirem Sokolovu teoriju,i razumijem te Ante.Čak i nasumce često ispadaju najbolje fotografije.Jedan od dokaza za to je i portret Che Guevare.Ima ih još hrpa,ali ovaj je naj...poznatiji i komercijalno najiskorišten.Izuzetak je Mona Lisa,ali samo zato što je nastajala sa uljem. |
| alpi [27. 10. 2011.] |
lijepu ste temu otvorili. Mislim da svi mi imamo svoje najljepše fotografije, jer smo mi znamo što je sve na slici, ono što se ne vidi, što je u našem sjećanju u trenutku kad smo pritisnuli onaj mali gumbić. |
| Blackadder [27. 10. 2011.] |
Konacno neka tema a da se ne razglaba hardver do bezsvjesti :-) . Najbolja fotografija? Ja jos takve nemam. Osim toga malo me strah od nje - jer sto onda? Put do te najbolje fotografije je za mene car. A odnos dobra fotografija losa fotografija je krajnje subjektivan iako se kvantitativno moze izabrati bolja od losije na nacin kako se glasa recimo za najbolju pjesmu sto opet vise govori o necemu drugom no o samoj fotografiji. |
| kauboj [27. 10. 2011.] |
Pošto najviše fotkam divljinu ja to gledam kao veliko putovanje, veliku pustolovinu i avanturu koja nije uvjetovana pravilima već dapaće potpunom slobodom za istraživanje i učenje o pravim vrijednostima pogotovo u prirodi. A fotografija je odličan medij koji zaustavlja i zabilježi te ultrakratke divne momente koje naš um bez fotografije rado zaboravi ili loše zamjećuje. Najljepša fotografija mi je ona koja me najbrže i najbolje teleportira u jedinstven momenat koji je na fotki bez obzira na samu tehničku kvalitetu! ... samo si želim da ta avantura dugo potraje jer možda sad mislim pa kad ću napokon snimiti najbolju fotku, ali kad prođu godine ! vjerovatno ću shvatiti da je bilo bitno putovanje a ne odredište |
| ksoric [27. 10. 2011.] |
Za razliku od nekih ovdje, moj je cilj napraviti dobru, a ne lijepu fotografiju. |
| DH_photo [27. 10. 2011.] |
Ako sam nešto naučio sve ove godine po fotografskim newsgrupama i forumima. NAJLIJEPŠA I NAJBOLJA FOTOGRAFIJA JE FOTROGRAFIJA SNIMLJENA FULL FRAME APARATOM I TO ISKLJUČIVO ONIM KOJI JE DOBIO NAJBOLJI REVIEW NA DPREVIEW STREANICI SA NAJSKUPLJUM MOGUĆOM LEĆOM KOJA POSTOJI. U bilo kojem drugom slučaju....ta fotografija je definitivno manje vrijedan od bilo koje druge koja je snimljena gore spomenutim, bez obzira na njenu kompoziciju i likovni sadržaj! :))) Naravno da se šalim! Sad ozboljno: Najlijepša fotografija je subjektivna stvar! To je ona fotografija koja ti se najviše sviđa! :) Najlijepše (kao) pojam biramo po osobnom ukusu ili u dekorativnom smislu. Treba izbjegavati termin najlijepše u razgovoru o kvaliteti nekog likovnog djela. Ako ste htjeli govoriti o najboljoj fotografiji u smislu kvalitete likovnog djela. Onda je cjela rasprava otišla krivim smjerom! |
| Z-foto [27. 10. 2011.] |
Osobno idem putem divljine i fotkam (najčešće) živa bića koja na tom putu sretnem. Činim to ponajprije zbog toga što uživam u tome i što mi je to ispušni ventil, tj. na taj se način rješavam stresa nakupljenog na poslu i svakodnevnom životu. Idem tim putem jer mi se taj put dopada. Cilja na tom putu nemam i to me čini sretnim, a tim ću putem kročiti dok me noge budu nosile ili dok mi to bude pričinjavalo zadovoljstvo. Priča o najboljoj fotki je besmislena isto koliko i ona o koki i jajetu... Besmislena je i polemika o tome čiji je put bolji,ljepši jer netko voli preganjat medvjede i druge beštije po šumi,neko pak preganja svoju ili tuđu golu ženu i namješta je na stolice,krevete, u derutne zgrade,tvornice. Netko se posveti ulici,makro fotografiji itd. i tko je taj da odluči čija je fotka i čiji je put najbolji. Dakako da prfesionalci nisu u mogučnosti sami birati svoj put već njega diktira tržište i mislim (možda griješim) da su rijetki fotografi koji fotkaju isključivo za novac i punim srcem uživaju u tome što rade. I na kraju, da ne budem licemjeran moram reći da ne bih imao ništa protiv da tu i tamo unovčim neku fotku sa svojeg puta :))) |
| zveki [27. 10. 2011.] |
Fotografija nije tablica množenja da je svako može naučiti. Fotograf može svako postati, ali fotograf - umjetnik, malo tko :) |
| Toco1980 [27. 10. 2011.] |
Kupovina Nikona čovjeka ne čini fotografom već vlasnikom Nikona. |
| Lagonda [28. 10. 2011.] |
BRavo sokole, ta tema mi se nekoliko puta protezala kroz neke rasprave, druzenja... Jedan moj prijatelj, a i nas kolega, kaze: Ljepotaje u ocima promatraca. Istina, sto ljudi, sto cudi, stoga je tesko definirati granicu ili reci "E ovo je ta najbolja fotografija" jer ti i ja cemo gledati isti objekt, ali cemo ga drugacije vidjeti svojim ocima. I u tome je carolija fotografije sto je, pa mogao bih reci, skoro beskonacna. Osobno tezim nauciti, svladati neke stvari po pitanju "dobr fotografije". Medjutim, ne zamaram se puno s tim jer ne tezim onome sto je po nekim definicjama napisano i tocka. Imam svoj neki stil, a kao sto si mozda i primjetio, imam tu upletenu astronomiju pa se dosta okrecem tom podrucju fotografije odn. astrofotografije. Volim erotiku, ali daleko da su moji radovi vrhunski aktovi ili slicno. Vidio sam zaista mrak aktova, koji imaju snagu, tezinu, vidi se kvaliteta. Medjutim, fotkam iz svojih nekih pobuda, meni su moji neki radovi mrak, sretan sam zbog toga a i zbog svake nastale fotke odn "klika" kojeg cujem. Jednostavno, druzenje s fotoaparatom i staklima je jedan lijepi hobi (ono mijenjanje objektiva, pa cackanje s ciscenjem senzora, pa ovo, ono...) koji me veseli, upotpunjuje mi vrijeme i omogucava mi da zasustavim prostor i vrijeme na neki svoj nacin. Kao i svi vi na svoj nacin. To zaustavljanje nekako "odredjuje" nase vidjenje tog trenutka. Naravno, ne zivim od toga, to mi je hobi. Ako se stogod i zaradi, super. Ali najvise od svega mi je kul druzenje s fotografima, cuti iskustva, price, nauciti ponesto od njih... A sve one rasprave kenjon vs. Nikon vs. bla bla su tak, ajde malo razonode, ali puno puta smo dokazali da je pola tih rasprava iz supljeg u prazno i da pravu stvar vodi rijec koja se vrti u glavi, u ideji fotografa a ne rijec tehnike samo. :) |
| Febivjetar [28. 10. 2011.] |
Tocek, holly fuck, sad si nas prosvjetlil. je'ate pa nismo to opće znali do sada. da nisi kopipejstal taj jeftin petparački citat ne bi znali da je to istina. that's so deep and profound... baj d vej, malo si of topik. ne vidim da itko spominje Nikon ili Canon. dapače, napokon jedna tema di se ne priča o suhoparnim ali tehnikalijama. al nema veze, ajmo malo komplekse liječit. "Fotografija nije tablica množenja da je svako može naučiti." -ma ajde... kaj stvarno? viš, viš ti vrapca. "Fotograf može svako postati, ali fotograf - umjetnik, malo tko :)" -a ovu tvrdnju od Zvekija neću ni komentirat. možda samo reć da isto spada u kategoriju dubokoumnim izjava koje nam svima otvaraju oči. |
| Febivjetar [28. 10. 2011.] |
Sokole, napokon super tema na forumu. moram pohvalit. volim kad neko ovakve teme otvara. a ne samo tehnikalije. iako nemam niš protiv tehnikalija. marketinške fraze i naslovi tipa 100 najboljih fotografija, 100 najljepših lokacija... ma to me isto žifcira kad vidim te jeftine navlakuše. zar ti ljudi koji rade u tim agencijama koje se bave promocijama pojedinih lokacija, proizvoda, trendova... misle da smo baš svi totalni idioti da pušimo te njihove jeftine štoseve i tako prozirne reklame. zapravo su mene a i manje više sve ljude među kojima se krećem i sa kojima se družim doveli do toga da se na takve naslove, knjige i opčenito takav senzacionalistički turbofolk način prezentacije i plasmana gleda sa krajnjom sprdnjom i cinizmom ko što se npr. gleda na novinski članak gdje je Rozga, nedaj Bože blizu mene održala koncert, tko ga je od selebova došo gledat i šta je nosio. kod nas je mediokritet postao vrh. ljestvica kriterija opčenito je pala jako nisko. bolje bi bilo reći šund je postao mediokritet. al mislim da je to opčenito trend kolektivne (ne)svjesti di svaki onaj koji je kupio digitalca i stavlja fotke na ptičicu ili fejsbuk misli za sebe da je umjetnik ili u najmanju ruku fotograf. i gle čuda, baš sprema izložbu. možda me baš i zato odbijaju natječaji opčenito. pogotovo kad vidim evo npr najuži izbor fotki za "Dva lica Dalmacije"... to je nešto prežalosno. uz dužno poštovanje svim učesnicima taj natječaj je bio teška blamaža po pitanju kvalitete. bilo je toliko dobrih fotki koje nisu ušle uopće u uži krug za razliku od stvarno prosječnih pa i loših fotki koje su čak i pobjedile. |
| Klik-Kid [28. 10. 2011.] |
Da bi netko proglasio neku fotku naj boljom na svj. morao bi vidjeti sve na svj. a to je ne moguce, kao što je i ne moguce rec za neke cevape da su najbolji na svj. jer nitko nije sve probao..... Mislim da svi trebaju imat "svoje" naj fotke.... |
| memex [28. 10. 2011.] |
nebih se složio s tobom škljoc-klinjo ;).....mislim da je sokol a potom i suzana na pravome tragu moga poimanja najbolje fotke....OSJEĆAJ....a to je već subjektivna stvar i ode ti vrit (baš sam se opurgerio bolan) gledanje svih fotki na svijetu..... Ja uživam u portretnoj fotografiji...davno mi je mrmljoza reko...odi memo pofotkaj sto ovoga sto onoga sto ljevoga sto desnoga paš vidit šta ti najviše leži i šta ti se najviše sviđa....istina je negdje između...falal mrmljoza....nisam isto tako daleko dogurao po pitanju te iste portretne fotografije,ne zbog pada entuzijazma,ne zbog manjka modela ko sto gogoya ima problem,već poglavito zbog manjka vremena...onda sam zabrijao opet nazad na portretnu analogiju (tu je mali dupli kriv a s njime i matkovsratko,donekle i jokin al samo donekle_da se nebi umislio)...sad me hiće (opet purgerizam) srednjeformatni portret al opet se bojim da to nije neko pomodarstvo koje je zavladalo u zadnje vrijeme...sve u svemu jako sam zadovoljan svojim napretkom u fotografiji u zadnjih par godina,a najveće zasluge tu imaju kolege sa zine-a koje neću da imenujem da se nebi crvenili...na natječaje ne šaljem baš fotke jer sam lijen plaćati kotizacije a nisam član nekog fotokluba i tu automatski moje šanse padaju na nekih 0,001% taman da sam im'o fotke ko i adams...sve u svemu zajeban je ovo sport,kad te uzme nepušća,pušća,ušća,ća ća ća ća da radiiiiiiiiiim jaaaaaaaa....potpisao bih i Febu bebu u neku ruku... ..eto i ja sam mislio da sam posto umjetnik (kažu da samo umjetnici radu mutne fotke koje imaju smisla) i odjednom mi jutros kaže čovjek da nije dovoljno mutna....ma znaš šta ode sad da napravim izložbu hahahhahah..... I jedan javni apel za kraj: molio bih rudlu,manchi,femicu,i ostale dobre komade sa zine-a da mi se jave jer radim seriju poluaktova a trebaju mi dobri modeli :PPPPPPPP |
Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.
