meni je to ok...jednako ok i da je govno na fotki ako ona ko cjelina ima smisla..

Čini li mi se ili će tu odgovori biti u suprotnosti onima na njuzima?

@gorkala: Ne zabrinjavaju, al obzirom da je tu različita ekipa (OK ima nešto ljudi koji su i tu i na njuzima) ali ipak ekipa koja ima iste interese, fotografiju jelte, zanima me kako će izgledati ovdašnji odgovori. A po pitanju iskakanja, well, da pogodim, Brujo ili DT? :-)

No mene sad više zanima šta ti misliš o gore postavljenom pitanju. :-)

Evo situacije kad to, konkretno, na filmu, savršeno funkcionira.

To je, trenutno, najbolji primjer koji mi je pao na pamet...Moram se sjetiti jednog predivnog poljskog filma sa, možda, najboljom filmskom fotografijom koju sam ikada vidio gdje ima nešto slično, ali ne digitalno napravljeno, nego strašno ppametnom upotrebom svjetla i perfektnim kadriranjem...kad isčačkam, postavim.

Le Ballon Rouge, 1956 - Albert Lamorisse

Meni nije kič, može mi bit mrvu dosadno ako neko napravi galeriju sa deset istih-takvih obrada ali da mi je kič nije!!

kljik

Ja sam se nešto zabavljao s time. Da li je kić ili ne, ne znam. Ovisi o situaciji.

Ja se Tomslave ne bih previse zamarao tim pitanjem. Jasno je da je ovdje 'kic' misljen negativno u smislu profurano, bez potrebe uljepsano - dakle nakiceno, itd.

U spomenutim filmskim primjerima (hvala za to!) ta je tehnika primjenjena toliko snazno i simbolicno da mislim da nikome ne treba objasnjavati vrijednost toga. Nazalost postoji daleko vise primjera gdje se covjek mora upitati zasto je netko upotrijebio tu tehniku ili je ona ocito sama sebi cilj.

Tako da se i ja priklanjam vecini ovdje: stvar je subjektivna i moguce je samo razgovarati o konkretnim radovima. Pa ni onda nece biti jednoglasnog odgovora. Postoje ljudi koji Rubensove slike i Mozartovu muziku svrstavaju u kic, pa opet se velika vecina drugih tome divi.

Problem je i tome sto je vrlo tesko dovoljno precizno definirati ljepotu. Da nije tako, ne bi ljudi vec vise od 2k godina pisali knjige o estetici, pokusavajuci odgovoriti bas na to pitanje. Mozda je i bolje tako, jer nam ostaje dovoljno prostora u kreativnom nastojanju pribliziti se nedostiznom idealu...

Ako ti se nešto sviđa, važno je da ti se sviđa zato što se to baš takvo kakvo je, tebi sviđa, ali nije dobro ako ti se nešto sviđa samo zato što je to tako netko rekao da ti se treba sviđati, nemoj da ti se nešto sviđa zato što struka kaže da ti se treba sviđati, ili zato što je to u datom momentu sveopći cool, pa ti se sviđa stihijski, onako kako voda nosi.

Nema mi većeg nonsensa nego kada se u lijepoj umjetnosti, u konceptualnoj umjetnosti, u suvremenoj i svim ostalim umjetnostima, koristi izraz struka, kao na primjer ovo : ".......fenomenalna izložba, vidi se da je fotografije izabrala struka ! ?"#$%&//()() ! :) "

Mnogi će me radi ovoga napasti ali ne mogu razmišljati drugačije i gotovo, nema te struke koja može biti toliko stručna da me uvjeri da je nešto lijepo, ako to meni iskreno i onako od srca nije lijepo.

Za tako nešto neću slušati struku nikada.

Struka se mora pitati kada se radi recimo o procjeni da li ovaj prototip motora s unutarnjim sagorijevanjem ima dobru iskoristivost i omjer snage i potrošnje.

Ali što se tiče fotografije u domeni fine art fotografije, ne govorim sada o editorijalima, modnoj fotografiji ili forenzičkoj fotografiji, gdje se struka mora izjasniti o tehničkoj kvaliteti fotografije i izvedbe, dakle što se tiče fotografije koju autor snimi iz ljubavi, kao svoje intimno djelo, onako iz duše, nema te struke koja je kompetentna bilo što procjenjivati !

Ne zaboravite, kič je isto umjetnost, i to priznata umjetnost, za razliku od šunda !

Tomislaw, ako smijem reci otvoreno svoje misljenje: fotku koju si vec otpisao sam za sebe, tesko je popraviti bilo cime, pa i u ovom slucaj ja osobno ne vidim poboljsanje. Mislim da bi se ta fotografija mogla puno bolje izraditi: na primjer kontrastom i svjetlinom nastojati izvuci i naglasiti sto vise detalja koje ova fotografija posjeduje: strukturu i formu vrata, raspucalo staklo prozora i samu uredsku stolicu koja je tko zna zasto na tom mjestu. Ovako je sve osim jastuka nevazna pozadina. A zasto je taj jastuk na stolici moze se covjek pitati tek kada je scena sa stolicom shvacena.

Sokol, imas pravo. Zaboravljas samo da struka nikoga ne sili prihvacati estetske norme, zapravo se o estetstkim normama struka vrlo rijetko izjasnjava. Puno prije se tu misli na 'jezik' i 'formalne elemente' izrazavanja u odredjenom mediju. Moje je misljenje da se prepoznavanje tih elemenata uci na taj nacin da se konfrontiramo sa djelima koje promatramo. To je proces koji se moze pratiti u razvoju covjecanstva (kulture) ali i u razvoju pojedinca.

I sam ces pronaci barem neke slike ili pjesme koje su ti se jako svidjale u djetinjstvu, a danas ih vise ne smatras bas tako dobrima. S tobom se apsolutno slazem da se trebamo drzati dozivljenog a ne upadati u bilo koju formu snobizma ili elitizma - ali, s otvorenim ocima prema mogucnosti da jednoga dana prihvatimo i taj izrazaj koji nam je u ovom trenutku stran, nerazumljiv ili cak odbojan.

meni osobno je to samo faza svakog fotografa. jako, al jaaako rijetko vidim fotku u tom stilu koja mi je ok...

i tak često te fotke završe s okvirom iste boje ko taj detalj u boji. prestrašno :PPP