Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

Može li se naučiti biti fotograf?
Analog
[18. 03. 2014.]

U svijetu fotografije sam, što se kaže, od malih nogu. Tata, brat, djeda, svi su se bavili fotografijom, većinom amaterski. Tako sam i ja ušao u to. Gledao, pa okinuo par slika, isprobavao, jedan aparat, drugi, SLR, prvi digitalac, DSLR...

Razumijem teoriju, znam što je ISO, a što blenda i što radi svaka tipka na mom aparatu.

Htio bih postati bolji fotograf. Hoće li mi pomoći čitanje knjiga (kojih), gledanje mase drugih fotografija, odlazak na seminare i puno, puno vremena provedeno s aparatom u ruci, ili možda nikada neću biti vrhunski fotograf ako nemam oko za to?

Za primjer, moja supruga koja se prvi puta s fotografijom susrela preko mene zna savršeno prepoznati detalj i vidjeti kadar, ali se nikada nije upustila u ozbiljno bavljenje fotografiranjem, niti naučila neke tehničke aspekte.

Je li za biti odličan fotograf uz rad važna i urođena sposobnost ili praksa čini čuda?

Hvala na odgovorima i savjetima!


Davor-Zerjav
[18. 03. 2014.]

10 % talenta, 90 % učenja i rada. To je tako svugdje. Tko nije spreman učiti i raditi, istraživati, tome talent neće pomoći. Ima puno i u stilu života - ako si kreativan, inventivan u ostalim područjima i ako živiš nekonformistički, prilagodljivo, spontano, prirodno, nekonvencionalno, usredotočen si na probleme a ne na sebe, neovisan, svjež u zapažanjima, demokratičan - sve to pridonosi.

A razumijevanje likovnog jezika i autorskih stilova, poznavanje povijesti umjetnosti/fotografije isto tako samo mogu pomoći.

ariesZG
[18. 03. 2014.]

Sve se može naučiti, pa tako i fotografija.

Klik-Kid
[18. 03. 2014.]

moraš ic van fotkat..

ja provedem 22h/dan u kuci.. zato nemam dobre fotke...

kosic
[18. 03. 2014.]

Pravilo -ne trči za fotkom sama dođe.

Klik-Kid
[18. 03. 2014.]

ne trci za fotkom... kupi 500tku

blue
[18. 03. 2014.]

Mislim da može. Nedavno sam na Creative live gledao tutorijal jednog poznatog svjetskog fotografa za vjenčanja koji je otvoreno rekao da je totalni antitalent za fotografiju i počeo se time baviti radi novca jer su fotografi dobro zarađivali.

Kad sam već mislio pogasiti prozor jer je to jedna obična navlakuša (tipa kupite moju knjigu i postat čete uber fotograf mada ste totalni antitalent) tip je pokazao fotografije vjenčanja koje je radio prvih nekoliko godina i na koje je bio ponosan. Iskreno, malo dijete koje prvi put uzme aparat u ruke bi bolje fotke napravilo.

Uglavnom, kad je skužio da mu baš i ne ide i da nije Bogom dan fotograf počeo je proučavati radove drugih fotografa. Pretraživao je fotografije drugih fotografa, radio bazu od nekoliko tisuća fotografija koje su mu se sviđale i svaku je analizirao do u detalja. Gdje tko gleda, kako stoje kome ruke, kako stoje noge,... kakvi su im izrazi lica i na kraju zašto ta fotografija izgleda dobro a njegova ne izgleda. Proučavao je poze skulptura i kipova, ljubavne filmove, kako svijetlo pada i sl.

Već 10 godina se bavi fotografiranjem vjenčanja ali i dalje svakodnevno vježba na raznim lokacijama tako da ponese plišane medvjede da glume mladence i zalijepi ih na stativ od rasvjete pa gleda kako bi tko treba stajati u odnosu na drugog, kako složiti kadar, kako cropat, tko treba koga gledati i ima li to smisla te koji objektiv upotrijebiti u kojoj situaciji i koju blendu. Vježba raditi s blicevima, vježba naći što bolje svijetlo u svakoj situaciji. Ima već izvježbane poze za sve moguće lokacije od polja obasjanog suncem do uskih i mračnih hotelskih hodnika… Rad, rad i samo rad.

ifa1981
[18. 03. 2014.]

Moze se,naravno.

Febivjetar
[18. 03. 2014.]

Može ako to stvarno želiš. Imam jednog frenda koji kaže da je oduvijek htio naučiti svirati trubu ali nikak da se primi učenja. Da je stvarno to želio mogao je biti već Dizzy Gillespie:) Karikiram ali to je tako.

Ovisi koliko to stvarno želiš i do koje razine. Da li je u pitanju povremeni hobi, napredni entuzijast ili profesionalac. Ovo je najgrublja moguća podjela jer i među ovim samoprozvanim profesionalcima ima jako puno onih koji se znanjem i pristupom nisu odmaknuli od hobista. Tako da kad ti neko kaže da je profesionalac uzmi to sa velikom rezervom dok ne vidiš radove.

Naravno da će ti čitanje knjiga pomoći no koji te pravac u fotografiji interesira? Ovako nema smisla gubit vrijeme a ti ja sad pišem o majstorima pejzažne fotografije a tebe zanima fotožurnalistički pristup ili portreti...

Što se oka za fotografiju tiće nekima to leži prirodno da tak kažem a nekima jednostavno ne ali vidio sam radove ovih drugih koji su se potrudili učiti, čitati i u praksi isprobavati sve naučeno po nekim vodiljama i preporukama da bi na kraju otkrili svoj stil i imali radove daleko bolje i kreativnije od onih kojima dobro kadriranje prirodno bolje leži a misle da je to samo po sebi dovoljno. Sve ovisi koliko te fotografija zanima i koliko si spreman uči u nju.

Good news je da se da:)

memex
[18. 03. 2014.]

@blue jel to foto kobra bio na creative live-u ?

blue
[18. 03. 2014.]

hehehe :)

sir-oliver
[18. 03. 2014.]

Fotografija je dijelom zanat, a dijelom umjetnost.

Zanatski dio se bez dileme može naučiti, prvenstveno zato jer je podložan pravilima.

Dio koji se odnosi na umjetnost puno, puno teže, ako se uopće i može naučiti. To je osjećaj za vizualno, osjećaj za kadar, ono što izmiče čvrstim pravilima. U učenju će pomoći ako proučavaš radove velikih foto umjetnika, ali pitanje je hoće li to biti dovoljno ako autor nema urođeni osjećaj za vizualno izražavanje.

Npr. kako nekoga naučiti da uoči ovakve kadrove: A. Kertesz ili HC Bresson ?

Joca
[18. 03. 2014.]

taloder mislim da moze... ja sam recimo zavrsio fotografsku skolu iza toga nisam fotografirao 5 god iz lijenosti a i nekih drugi razloga, a onda ima nekih godinu dana otisao u ducan i kupio fotoaparat mislio sam da cu odma radit vrhunske fotografije jer znam puno tog iz skole ,a donekle i ps ..kad sam poceo fotografirat i usporedio svoje radove sa drugima pojma nisam imao uhvatit kadar i donekle ali ostalo nista tek onda sam vidio koliko neznam ..i krenu proucavat prvo malo o opremi pa raznim tehnikama i obradi i sad donekle fotografije i lice na nesto naravno u odnosu na godinu prije al daleko su od onog kako bi ja volio da izgledaju tako da svakodnevno citam nesto nazalost jako malo vremena imam pa sporo napredujem:) al nadam se za koju godinu da cu doci do zeljenog rezultata kad zavrsim sa fotografijom da mogu rwc da je to to trud se ispalti i treba bit dosta samokritican da bih napredovao:)

Mrlja
[18. 03. 2014.]

Mislim da je dobar fotograf u danasnje vrijeme rezultat 10% talenta, 60% ucenja, 10% poslovne zice i 30% marketinga. Dobro zbrajate, 110% je tu s razlogom i to ponajvise zbog marketinga ;)

Sto se fotki tice savjetujem da pocnes sa slikama - sto god te pali, samo prijedi preko povijesti umjetnosti nekakvih mjesec dana intenzivno bez fotkanja.

Ljudi su bili limitirani platnom, pa ces skuzit zasto su stvari kod velikih dijela bas tako kadrirane. Onda lijepo uzmi svoj fotoaparat sa karticom ne vecom od 256mb (da ne stane vise od 10-20 fotki), stavi ga na manual, izadi vani i fotkaj. Prije nego okines dobro razmisli kako bi tu scenu nacrtao da je stavljas na komad papira (i komad papira je kadar). Tako radi par tjedana dana svaki dan (bez obzira jesi li na poslu do 16, dan se produzio do 19). Ako za 10 dana ne budes imao 10 dobrih fotki ostavi se aparata.

Ansel Adams je sam rekao jednom prilikom da je 12 izvrsnih fotografija godisnje vrhunski rezultat. I u pravu je jer vecini fotografa vrijeme samo prolazi, a ne rade nista (to ukljucuje i mene nekad) :P

Poanta svega je - dobra fotografija znaci samo znati gdje stati.

Sretno!

hac
[18. 03. 2014.]

često nije bitno što znaš već kako se predstavljaš.....znaći obavezno fb stranica sa suptilno integriranom rijeći "ART" i "FOTOGRAF" u naslovu i onda sve dalje lako ide.....ako budeš puno radio,promišljao i trudio se nešto češ valjda i naučit d,-)

Klik-Kid
[18. 03. 2014.]

Klik-Kid little photography :-)))

to bi super zvucalo

ariesZG
[18. 03. 2014.]

Ne, ne...-Klik-Kid FINE ART Photoraphy-, zvuči moćnije :-)

hac
[18. 03. 2014.]

a bez "art" ništa...neče te nitko ozbiljno shvatit d,-)

ariesZG
[18. 03. 2014.]

Klik Kid FINE ART little photography :-))))

hac
[18. 03. 2014.]

e viš kako meštar zna....kid samo trebaš slušat starije i mudrije i daleko češ dogurat d,-)

Klik-Kid
[18. 03. 2014.]

A da... Kako o tome nisam mislio..,

Oce mi netko posudit par fotki da imam dobre za portfolio... Ili da skinem sa gugla?

ariesZG
[18. 03. 2014.]

Ili >Klik Kid FINE ART Proffessional HD little studio.

i ispod naznaka > Radim u 32, 64 i 128-bitnim bojama

Pa ima da čovjeku odmah vrag neda mira kad to vidi. :-)

Klik-Kid
[18. 03. 2014.]

Ali nemam fejs... Oce me netko reklamirat na svom fejsu?

hac
[18. 03. 2014.]

aaa pa bez fb ne možeš bit fotograf...to je obavezno...pogotovo dok počneš radit u višebitnim bojama d,-)

Klik-Kid
[18. 03. 2014.]

I napisat cu da radim na film

sa 100, 200, 400 i 3200 asa...

hac
[18. 03. 2014.]

mogo bi te memo prebit zbog filma...budi pametan i ne pomišljaj o filmu d,-)

ariesZG
[18. 03. 2014.]

Ili možeš biti i lukav, napisati da radiš samo sa c/b filmom uz popratni slogan: -Boje nisu bit-ne- ;-)))

hac
[18. 03. 2014.]

e da....brijem da bi tako i Memu zahebo d,-)

Klik-Kid
[18. 03. 2014.]

Moram juru stublica trazit dozvolu da mi slogan bude

"boje su u nama"

Ramone
[18. 03. 2014.]

pridjev profesionalni također dobro djeluje na psihu ljudi, dakle "Profesionalni fotograf" masnim slovima :)

hac
[18. 03. 2014.]

jep...to je mene uništilo....kak prešao na mirrorles više me ne zovu radit jer ne slikam sa profesionalnim aparatima d,-)

Ramone
[18. 03. 2014.]

Ma kupiš, Hac, jednu staru Danubiu 500 mm od pol metra i nosiš je preko ramena, samo nek bude viđena, onda mirrorlesom slikaš bezbrige :)

hac
[18. 03. 2014.]

ma ne žalim se ja....dok god me snaše po selu zovu Majstore d,-)

memex
[18. 03. 2014.]

neš ti problema bosanca zajebat :)

da prvo odgovorim na pitanje pa ću se razračunat sa ovima ispod.

Moj odgovor : DA...tehnički dio koliko je god čovjek netalentiran, može svatko da nauči.ako si tehnički dobar u svakome aspektu fotografiej možeš da prođeš kao "profesionalac" danas TOČKA

A sada OVI ISPOD:

Kamo sreće da svi zabriju nazad na analogiju pa da gledamo uradaka ovdje da se čovjek usere jer ko bi trošio 100kuna na 12 snimaka ruže poslije kiše :)

Ovaj ariesov slogan mi je ludnica :)

A još veća je ludnica kad izvadim rolca kod mladozenje doma a baba kaže,takav je deda imo dok je bio mlad...reko gosođo,jel se vi to meni upucavate?

hac
[18. 03. 2014.]

memo Care.....nisi mogo lijepše i pametnije napisat ovo za ruže...svaka ti dala d,-)

horo-lulu
[18. 03. 2014.]

moze se slicno pitanje postavit u vezi sluha. Dal je moguce naucit imat sluh za notu?

memex
[18. 03. 2014.]

nema šamse...ja probo kum vrhunski instruktor...nakon 2 godine dao mi 100maraka i reče : ajd odi na kurve ko sva normalna djeca :)

Brs_basic
[18. 03. 2014.]

Dobar fotograf postanes onig trenutka kada raznorazne forume zamjenis aparatom I izletis iz kuce s jednom zeljom.a ta je da klikces..I klikces ono sto te zanima...ako te ta zelja ne prode kroz 4-5 godina I ako za 5 godina budes mislio da su ti slike sve gore I gore,vjerovatno si kvalitetniji fotograf nego onog trena kada si prvi put izletio iz kuce...

Klik-Kid
[18. 03. 2014.]

Ja nisam nikad procitao niti jednu knjigu o fotografiji, niti išta slicno.. a vidi kak dobre fotke imam... a štaš..telent :-)

A još da znam kardirat, odrezat zlatno,... bio bi predsjednik 1X-a

weberica
[18. 03. 2014.]

ja se skroz slažem sa sir oliverom (tam s vrha diskusije)

omen
[18. 03. 2014.]

@sir-oliver - kaj, samo slikas s vrha stepenica?

salu nastranu, ja mislim da ljudi precjenjuju ulogu rada i talenta a potcjenjuju igru i srecu. ozbach.

-Ante-
[18. 03. 2014.]

Ovo pitanje mi je pitanje s figom u džepu.

U biti, kakvo je to pitanje...može li se naučiti biti fotograf?

I što sad, ako neko kaže, može - ti ćeš biti fotograf?

Ako kaže da ne može - onda nećeš?

Probaj brate, pa vidi!

-Ante-
[18. 03. 2014.]

Moja isprika na tonu!

I dalje mislim da je pitanje nepotrebno..

Tko ti može dati konačno odgovor na takvo pitanje?

Jedino tvoje iskustvo, a ne Đurino, moje ili Stipanovo..

Svako dobro!

maratonac
[18. 03. 2014.]

-Ante-, partybreakeru!!

Analog
[19. 03. 2014.]

Hvala svima na odgovorima i savjetim, posebno @Mrlja, jer je gledanje njegovih fotki vjenčanja bio direktan povod za ovo pitanje.

@-Ante- Možda je pitanje krivo formulirano, zanimalo me koliko utječe vježba, znanje i rad, a koliko talent.

Najkorisnije bi bilo kada bih ispod svake fotke dobio 10 komentara s kritikom što na njoj ne valja i što je trebalo napraviti drugačije.

plivadon
[19. 03. 2014.]

kad je moj rodjak, koji nije mogao pogoditi ton odsviran na klaviru, završio muzičku akademiju ,onda se može naučit i fotograf bit!:)

Febivjetar
[19. 03. 2014.]

u biti potpisujem Sir Olivera i webericu;-) moraš se rodit ko fotograf, kužiš:) to se neda naučiti. naime Bressonu su došla sveta tri kralja fotografije i predvidjeli mu veliki uspjeh. talent se dobiva rođenjem i točno je određen na mjericu svakome ponaosob. talent je apsolutan i definitivan i sa čime si se rodio sa time se snađi kako znaš i umiješ. naime, ova fotka od Bressona je jedinstvena. nikome poslije njega a i prije njega nije palo na pamet tako kadrirati;-) riiight

uh što volim kad ljudi od talenta stvaraju mitove. to me podsjeća na mit o francuskoj kuhinji(užas!) i onu staru narodnu da tisuću puta ponovljena laž postane istina.

Klik-Kid
[19. 03. 2014.]

ma moš ti naucit osnove kadriranja, i sve te folove... al brate mili ako nemaš smisla i dobro oko...

veli Balašević:

"đaba vam novci moji sinovci, đaba vam bilo dobre volje"

njo
[19. 03. 2014.]

ima li kakvo mjerilo za talnet? da se svi bacimo na testiranje :D

Klik-Kid
[19. 03. 2014.]

@plivadon - on je naucio odsvirat ton... a zna li skladat?

Moš ti naucit kako postavit modela za portret... ali hoces li u znat iz neke situacije prepoznat pricu, uhvatit trenutak??'

eee... to se ne uci...

Aj ti nekog nauci osnove fotografije i daj mu fotic pa da vidimo hoce li znat napravit arhitekturu kao ti?

Fotkat životinje kao peg i ekipa... i da ne nebrajam..

Febivjetar
[19. 03. 2014.]

rodit se sa okom za fotografiju je bingo! dobitak na lotu. naime, naučiti sva pravila i vodilje u kadriranju pa ih kasnije namjerno kršiti, eksperimentirati i razvijati kreativnost je kompliciraniije i od kvantne fizike. to je nemoguće! dapače, svi koji govore da je ovo moguće naučiti bez talenta danog rođenjem su heretici. točka:)

Lagonda
[19. 03. 2014.]

Kao sto je vec netko napisao, mislim da se zanat moze nauciti. Ali onu "umjetnicku" stranu, oko za detalj i takve stvari, to ipak covjek mora imati. Iako i taj dio malo naucis kroz dugogodisnje iskustvo. Evo, recimo ariesZG bi mogel tehnicki nauciti kako se fotka Mjesec. Pokazem mu kaj treba, sto i gdje kliknuti, kako to obraditi i bu imal fotku kao i ja ako koristimo istu opremu. S druge strane, ja tesko da bum naucil "kadrirati" ono kaj on vidi svojim ocima (sto zbog skolovoanja i takvog zanja) i kad on napravi fotku. I koliko god ja gledao to i pomicao se i sve, ne bum nikad napravil fotku kao on. Ili jako jako tesko. Eto, to je razlika izmedju zanata i umjetnosti. I zato mu zelim da cim prije stane na noge i pocne trckarati. :)

Klik-Kid
[19. 03. 2014.]

i slikavat mjesec :-))

plivadon
[19. 03. 2014.]

bitan je talent,bitna je teorija,bitno je poznavat svoj aparat,bitna je praksa,sve je bitno...e sad postoci kako kod koga...uglavnom može se:)

ariesZG
[19. 03. 2014.]

:-))))

Ma ja sam lijena, inertna mrcina. Ja imam sto ideja svake sekunde, ali sam dozlaboga lijen, tako da mi džabe bavljenje fotografijom. Sveo sam to na povremeno fotkanje čisto kao ispušni ventil. :-))

ariesZG
[19. 03. 2014.]

Sve je stvar prakse. Teško da nešto možeš postići isključivim sakupljanjem teoretskog znanja. Kad dođeš "na teren", sve se mijenja i zato je praksa nezamjenjiva, uostalom kao i u svemu.

Febivjetar
[19. 03. 2014.]

Lagonda, još jedan mit o predodređenosti... ove priče o umjetničkoj strani su mi za malu decu. ne drže vodu... uglavnom ih i plasiraju oni koji su ili lijeni i traže neki alibi ili pak oni čijem egu treba taj osjećaj posebnosti da pripadaju rijetko nadarenoj eliti. bullshit

Klik-Kid
[19. 03. 2014.]

mislim da je lagonda u pravu...

kak oni koji su skladali pjesme, opere, i šta ja znam šta sve ne sa 7, 8,...12...15 god?

Đaba bi se ja trudio kad sa 8god nsam patike znao svezat..

Ja smatram da je talent nešto sa cim se rodiš... e sad dali ces ga ti prepoznat, pa onda htjet i moc iskoristit i "nadograđivat"... to je vec druga pjesma..

Ali da bi se covjek u bilo cemu malo odmakao od vecine mora biti malo talentiran... ili totalni ANTItalent... ovisi u koju stranu se želi odmaknuti :-)))

Davor-Zerjav
[19. 03. 2014.]

Estetski osjećaj se stiče iskustvom. Tko ne odraste u okruženju fotografija i nema prilike koristiti fotoaparat neće razumjeti fotografiju. "Imati oko" znači imati automatizirano znanje/iskustvo iliti razvijene vještine u primjeni likovne teorije - problem je u neosvještenosti značaja likovnog jezika tj. gramatike (od elemenata do kompozicije, tj. sposobnosti spajanja elemenata u cjelinu). To se uči, to nije genetski zapisano u mozgu. Genetski postoje samo predispozicije za razvoj složenih emocija i složenih misaonih procesa koje se fizički i realno razvijaju rastom moždane mase i spajanjem neurona. To onda omogućuje korištenje mišljenja, stvaralaštva, mašte, motorike. Nije sve u svjesnoj razini, puno toga se obrađuje nesvjesno i intuitivno, ali ne pada ni to s neba, nego je dio iskustva i dio načina na koji pojedinac generalno koristi mozak. Naravno da se umjetnost ne uči na isti način kao i matematika, jer umjetnost nije znanost, ali ne treba mistificirati i banalizirati ono kaj se u psihologiji naziva darovitost. Ona je samo "baza" za daljnje razvijanje i za rad (koji naravno podrazumijeva i igru i sreću i slučajnost).

Lagonda
[19. 03. 2014.]

Kad bi sve bilo bas tako kako kazes Febivjetar, cudi me da nisi odvjetnik, neurokirurg ili neki Picaso 21 stoljeca, mislim, tko ne bi volio biti sve to i masno zaradjivati?

Neke stvari mozes nauciti, da, i tehnicke pa cak i one estetkse. Ali to sto naucis kroz deset godina iskustva i pomaknes estetsko znanje za 9%, tih 9% netko ima cim se rodi. A za deset godina iskustva dosegne nivo o kojem ti mozes samo sanjati.

Tak da se ne bih slozio da se aposlutno sve moze nauciti.

Svatko je razlicit. Netko ima bolje oko za detalje, netko za neku drugu cjelinu, netko za sarafiti sarafe, netko za kopati kanale. Svi mi to mozemo "raditi", ali krajnji rezultat je upitan. Ma koliko god se ti trudio biti Picaso, nikad neces biti jer nemas "ono nesto" u sebi. To je taj "umjetnicki" dio.

A ne da ne mozes nauciti kadrirati, mozes. Ali pitanje je kakav rezultat ces dati. I mozes uciti deset godina i opet ne bus napravil dobru fotku. Bolju nego prije deset godina? Vjerojatno. Ali da ce biti vrhunska, malo teze.

To govorim.

Naravno da mozes sve uciti. Ali ipak nekome to ide jako jako tesko a netko je vec "predodredjen" za to. Pa tako i ti sigurno radis neke stvari koje ti idu. Zasto ne radis one koje ti ne idu? :) Recimo, da konkuriras Stojcicu i Romulicu, npr? :)

ariesZG
[19. 03. 2014.]

Pojam talenta je prilično apstraktan. Ja bih rekao da se talent ogleda u tome da netko puno brže "pohvata" bit od nekoga drugoga, što nužno ne znači da će na kraju priče i rezultat biti bolji. I opet se sve svodi na to koliko je netko spreman uložiti u svoje znanje... uložiti i vremena i truda i mozga.

Febivjetar
[19. 03. 2014.]

Poptisujem Davore sve kaj si rekao. Te pretpotopne kvaziznanstvene mitove o predodređenosti u novije vrijeme znanost je uglavnom srušila. Od Bruce Liptona pa do Ruperta Sheldrakea i drugih... To je slično kao kada se vjerovalo da se neko rađa sa sklonošću za rak ili genom za rak tj. da ti geni igraju presudnu ulogu u potencijalnom razvoju raka. Niz eksperimenata je dokazao upravo suprotno da sve ovisi od okoline i iskustava tj. kako neko tumači ta iskustva. Nedvojbeno je da je neko talentiran/darovitiji i bolji u nečemu od nekog drugog ali to NE igra presudnu ulogu. Nikako! Povijest nas stalno podsjeća da to što si talentiran za nešto ne znači apsolutno ništa.

koleda
[19. 03. 2014.]

Ili ne? :)

Febivjetar
[19. 03. 2014.]

Lagonda, ovo zadnje ti je bilo ono baš nisko... i bespotrebno a bogme i netočno banaliziranje. Al ok, navikao sam čitati takve gluposti od tebe...

Klik-Kid
[19. 03. 2014.]

ja znam pec palacinke

dziguru
[19. 03. 2014.]

pa pitanje je uopće šta je super fotografija..

pravila kompozicije fotografije se nisu stvorila sama od sebe već ih je čovjek definirao..a sve što je van tog pravila uvijek bude diskutabilno i većina će reć da je to loš kadar..jer se jednostavno ljudi navikli na ta pravila i to je to..malo zabluraš pozadinu, staviš subjekt u trećinu kadra i eto profesionalne fotke..

tak da se to sve može naučit i možeš imat odlične fotografije jer ćeš znat di kaj postavit..pogotovo još ak imaš puno para, sky is the limit..no ako nemaš tu crtu za bit drugačiji, onda ćeš uvijek bit prosječan, sve će fotke bit već viđeni kadrovi, ništa posebno..

tak je i u glazbi, postoje kvintni, kvartni krugovi, svi ih se drže i to je uspješno, to prolazi..odeš malo van toga, ubaciš neke šestice, petice, suseve, dimove, publika se momentalno ispred tebe prorijeđuje..može zvučat tebi super, al drugima nije..

tako da su te navike ljudi, što je dobro i kako dobro izgleda jedini neprijatelj umjetnika..

no taj problem se danas pak uspješno rješava menadžmentom, ako imaš para sve možeš kupit, pa čak i titulu najboljeg umjetnika..živi primjer toga je forsiranje debilnih pjesama na radijima, pa tako eto dam se kladit da postaviš najgoru, najružniju sliku na sve jumbo plakate, za par dana bi tvoja slika postala pravi hit..

instant umjetnost..

Lagonda
[19. 03. 2014.]

Gluposti? Pa samo sam postavio pitanje. Koje je realno u tvom svijetu. Neodgovaranjem dokazujes to. I nisam uopce ciljao nisko (ali kao si se nasa prozvan, ok, tvoj problem). Nego govorim pretpostavku iz tvojih komentara. Ne znam zasto bi se ti uvrijedo na to? Mislis da nisi dovoljno dobar ili da si iznad? Sto od tog dvoje?

Mogao sam pitati to bilo koga na temelju tvvoje izjave da se sve moze nauciti. Sve je to relativno. I sama definicija "dobre fotografije" itd... Znas i sam da je fotografija vrlo "klimavo" podrucje kad treba postaviti neke cvrste definicije. Jer ako ja volim plavo, ne moras i ti voljeti plavo. A sto ne znaci da je plava losa boja sama po sebi.

Sve se moze uciti i nesto nauciti. Netko brze, netko sporije, netko nikako. Netko ima crtu za nesto, netko za nesto drugo. I to ce mu jako jako pomoci u tom ucenju. I to je to. Ali bas reci da su price o predodredjenosti glupost, khm khm...

ksoric
[19. 03. 2014.]

Priče o predodređenosti su glupost.

Febivjetar
[19. 03. 2014.]

Predodređenosti, darovitost ili talent ne igra presudnu ulogu u razvoju fotografa. Ao nisi spreman(ti, ja, bilo ko drugi) taj talent razvijati dalje neko ko je manje darovit a ima veću želju i volju za učenjem i razvojem od tebe će te da tak kažem preći, prerasti...

Evo ti ja npr. U osnovnoj i srednjoj školi sam volio slikati i crtati i bio sam nagrađivan i od grada itd za trud, učenje i vrijeme uloženo u to... Može se reći da sam bio talentiran za slikanje. No ubrzo su me neke druge stvari počele zanimati i slikanje sam poptuno zapustio a poznanik koji nije znao nacrtati običnu stolicu u perspektivi(može se reći da nije bio talentiran) je baš zagrizao za slikanje i crtanje i u godinu dvije njegovi radovi su postali neb i zemlja razlika. Neko tko nije vidio njegove prve radove rekao bi da je vrhunski talent;-) Ok on danas nije Edo Murtić ali vrhunski slika. A ja? Kaj sam ja napravio sa svojim talentom? Niš! Crtam sineku robote i rakete;-) Toliko o tome koliko je talent presudan i bitan. Zato i velim da je to mit i glupost. Talent apsolutno niš ne znači i u svakodnevnom životu se u to uvjerima svako malo.

weberica
[19. 03. 2014.]

ne treba brkati tehniku i kreativnost/likovnost. Prvo se može naučiti a drugo il imaš il nemaš i to je razlika između fotografa koji snima za osobnu i onih što snimaju za Nat.Geo. Naravno da sami talent nije dovoljan treba i učiti i raditi

Febivjetar
[19. 03. 2014.]

kreativnost se isto tako da razviti kroz rad. kreativnost se da pobuditi, potaknuti i naučiti baš kao i tehniku i ne slažem se da je nešto što imaš ili nemaš. to je banaliziranje. baš kao i likovnost. ajmo opet malo u mitologiju i elitizam... i pretpotopne šankerske kvaziznanstvene paradigme

djuan
[19. 03. 2014.]

Kreativnost se najbolje oslobađa radom.

koleda
[19. 03. 2014.]

a sluh? i to mozes nauciti? ili od revanja u djetinjstvu i "falsh" pjevanja, samo radom mozes postati operni pjevac?

Febivjetar
[19. 03. 2014.]

djuan, nemoj tako frende. viš da su ovdje svi veliki stručnjaci slažu da se moraš snaći sa čime si se rodio tj. sa čime imaš ili nemaš. ako si hendikepiran za slikanje/fotkanje nema boga, gurua, učitelja ni uz svu tvoju najbolju volju da te nauči biti kreativan, da te nauči osnovama tj. teoriji kompozicije a kamoli da te potakne da, pazi sad hereze, nakon što u malom prstu imaš svu teoriju kreneš namjerno kršiti i stvarati neki originalan autentični rad jer eto neki je stručnjak reko da ti to nemaš u sebi. o bože svašta se da pročitati na zineu

Zelena
[19. 03. 2014.]

Naravno da možeš naučiti !

Kako je on naučio ;))))

ksoric
[19. 03. 2014.]

Operni pjevač možda i ne, ali lijepo pjevati sigurno da.

Nedostatak talenta uglavnom je izgovor za lijenost.

Febivjetar
[19. 03. 2014.]

koleda, i to se da naučiti i izvježbati ako to želiš... nema dvojbe da nekom bolje ide nešto ali to ne znači apsolutno ništa. Plivadon, javi se...

i ples isto tako... i svirati instrumente...

ima jedna "narodna": prvi korak da shvatiš da nešto možeš je da odustaneš od uvjerenja da to ne možeš....

i još da se referiram na Lagondu: "Kad bi sve bilo bas tako kako kazes Febivjetar, cudi me da nisi odvjetnik, neurokirurg ili neki Picaso 21 stoljeca, mislim, tko ne bi volio biti sve to i masno zaradjivati?"

-nisam odvjetnik jer me to uopće ne zanima ali sam možda talentiran za to.. tko zna? isto tako neurokirurg. a najmanje me zanima biti Picasso.. saćuvaj Bože;-) čak i kad bih želio biti uspješan i poznat kao npr. Picasso sav moj trud(imao talenta ili ne, meni nebitno) ne garantira da bih postao poznat i uspješan kao on. tu je stotine dugih faktora koje je nemoguće sagledati a najvažniji je da li ti to želiš ili ne....

djuan
[19. 03. 2014.]

Sve se može naučiti. Da budem precizniji, sve se može izvježbati. Nekome treba više vremena, drugome manje, ali može se. Operni pjevači nisu Bogom dani talenti, oni rade, vježbaju, uče, čitaju, piju sirova jaja, vise na forumima da mogu još nešto pročitati / naučiti...

Ljudi moji, u radu je spas!

Febivjetar
[19. 03. 2014.]

rad oslobađa reko bi Kerum:)

blue
[19. 03. 2014.]

Radost = rad + ost(alo). ;)

ksoric
[19. 03. 2014.]

Ako misliš da nešto možeš ili da ne možeš, u pravu si. Konfucije

Klik-Kid
[19. 03. 2014.]

:-))))))))))) e moj kso koji si ti lik

Febivjetar
[20. 03. 2014.]

da ne ostane sve na šankerskoj debati evo jedan odličan tekst iz Guardiana jer sam ovdje vidio tako defetističke stavove i rekla-kazala šankerske argumente koje na žalost velika većina ljudi prihvaća na slijepo. ponavljam isto kao i mit o francuskoj kuhinji ili latino ljubavnicima a koji je baj d vej genijalni Vuco rastavio na paramparčad:) Komentari ispod teksta su odlični i vrijedi ih pročitati.

Guardian

Najbitniji dio članka vezan konkretno za naše komentare:

"While early bloomers exist, we shouldn't dismiss the seemingly untalented. Life is not a zero-sum game. Just because one person displays talent early on doesn't mean that others can't burst on to the scene years later. Which is why it's an egregious error for "experts" (such as parents or teachers) to suggest limits on what people can ultimately achieve."

i najbolji komentar ispod članka i to očito nekoga sa iskustvom i praksom:

"(My interest is not prodigies and genius, just how young people become good at things.)

Parents need to wake up to their job a lot more. Noticing, giving a smile or other approval, endless nagging and pushing. Finding resources like a helpful book or site or person. Noticing, taking an interest.

Not rocket science but these simple things are what build life success and parent level of education, or money, is a lot less important.

One point I would add to the article is that when a child is 'bright' there comes the day when they meet a barrier. This is much harder for them to cope with than a struggler child.

The 'bright' child is used to doing things easily. But at some point their natural instinctive skill or flow is suddenly not enough for THIS task. They have little practice in tackling the "I can't." They are actually quite lazy and cowardly by comparison to a struggler child.

The result is panic and can be breakdown of progress. Big sulk. Escape, evasion, cheating, tempers, tears, wanting to drop a subject, acting out in all kinds of ways. Boys especially are prone to giving up as they see things in terms of success or fail, with no middle ground.

The whole approach of tackling a problem bit by bit - finding a small bit you CAN do and then another - not the big swoop - keep at it, patience, redo it - is vital to learn. But bright kids often don't learn these skills."

hah, i opet dolazimo do toga da lakoća kojom neko obaljva određenu radnju u konačnici znači jako malo. gotovo nebitno jer je toliki niz drugih faktora koji utječu na pazi sad, razvoj talenta... dakle RAZVOJ talenta.

schumsky
[20. 03. 2014.]

Je nisam čitao ništa o tome, i ne znam što su znanstvenici utvrdili (ovi Febijevi citati itd.). Ali znam da danas znanstvenici tvrde jedno, za 3 godine nešto drugo, a za 5 godina opet nešto slično ovom prvom itd. Zato ih baš ne uzimam preozbiljno.

Mislim da postoji talent i kreativnost i tako još neke stvari koje su gentski pojedincima više urođene. Također mislim da se te stvari mogu izvježbati/naučiti. Međutim, mislim da često s talentom ide i zainteresiranost koja pomaže učenju. Naravno, sve je individualno pa ima ljudi talentiranih za nešto, a bez interesa, ili obratno.

Veći talent ti daje prednost jer imaš bolju početnu točku od ostalih. Manje talentirani se moraju više pomučiti da nešto dosegnu.

Nažalost, mislim da nam genetika zadaje i neke limite. Drugim rječima, ima neka granica koju pojedinac neće prijeći ma koliko se trudio.

Mislim da ovo sve vrijedi za bilo kakvu "djelatnost", a ne samo za fotografiju.

Klik-Kid
[20. 03. 2014.]

a ne znam... moj aj kju je veci od stotke sa pedeveom a ja nikako da naucim dobro usisavat stan.. a vježbam vec godinama..

a suđe sam iz prve oprao bez greške... sa jako malo predznanja.

Febivjetar
[20. 03. 2014.]

"Nažalost, mislim da nam genetika zadaje i neke limite. Drugim rječima, ima neka granica koju pojedinac neće prijeći ma koliko se trudio."

upravo zbog ovakvih mitova koji ne drže vodu sam stavio link prema ovom članku i zapravo nemam iluzije da će ga itko od prethodnika pročitati ali će i dalje tvrditi svoje da smo genetikom limitirani i da se sa okom za kadar rodiš ili ne. ko da ti neki anđelek sa strane prije neg se inkaniraš nudi oko za kadar sa pdvom il ćeš ispod tezge bez računa... maltene Monti Pajton... mogu si ih zamislit kak bi ta scena izgledala da su je ikad snimili:)

kažem, pročitaj tekst(ima još odličnih i knjiga i tekstova koji se puno dublje bave ovom tematikom) pa ćeš vidjeti da je ta priča o limitiranoj genetici potpuno i namjerno vađenje stvari iz konteksta. kao da naši geni egzistiraju u nekom vakumu, totalno nepovezani i poptuno neovisni od iskustava naše svijesti. mi smo po toj teoriji zapravo samo strojevi i nikakav pozitivan utjecaj izvana(bilo roditelja bilo učitelja) neće te naučti biti kreativan. ti si determiniran svojim genetskim predispozicijama i mo'š se hebat jel. pusti umjetnost... to je za elitu. nije to za nas priproste pučane.

što se talenta odnosno da se precizno izrazim lakoće kojom neko obavlja neku radnju tiće mislim da sa time apsolutno ne dolazi u paketu zainteresiranost. mislim da je to fakat očigledno i da se gotovo svaki dan možeš uvjeriti u to. ko što sam već napisao u prethodnom komentaru... odlično sam slikao ko klinac ali sam to zapustio i danas je od mog talenta ostalo samo crtanje robota i raketa sineku. iako sam talentiran za slikanje nisam ga razvijao dalje jer su mi neke druge stvari okupirale pažnu i od talenta nije ostalo ništa. dakle, talent ne dolazi u paketu sa interesom ili strašću za isti.

Z-foto
[20. 03. 2014.]

Ne da mi se čitati gore napisano, no pretpostavljam da nitko nije spomenuo i sreću jer naći se u pravo vrijeme na pravom mjestu puno znači. Uzalud genetika i stečeno znanje ako nas neće trenutak...

(izuzetak su oni što fotkaju narihtane motive po cijele dane pa dok ne uspije)

horo-lulu
[20. 03. 2014.]

Zanimljivi komentari. Mozda je moguce uz "malo" talenta + volje da se u kriticnim trenutcima ispiracije, a to moze znaciti uvijek ili nikad, nosi fotic sa sobom, na ledjima, spreman da se koristi. Naravno, pod uvijetom da se ima kolika tolika sposobnost uocavanja motiva. Jako relativno pitanje i tema, jako relativna.

plivadon
[21. 03. 2014.]

Febo zva si me:))...evo ponovit ću...moj rođak je išao na neku audiciju za učit gitaru i onda ga je profesor testirao na način da je pritisnuo tipku na klaviru, a on je morao otpjevati taj ton kao test da ima sluha... nula bodova ili krdo slonova prnilo u uho. Paralelno ja idem u muzičku školu i govore mi da imam apsolutni sluh ,zovu me ovi oni ,rastežu na sve strane, ali meni se neeeeeda i puna mi kapa muzičke, ja bi na vaterpolo. I u tom momentu uzmem gitaru i skupa s rođakom počnem učit gitaru(ono šta on nauči na satu donese i mi se zezamo). Da skratim...ja sam od lijenosti ostao na razini akorda na gitari, a on je upornošću, radom i voljom završio muzičku akademiju, podučava gitaru i mandolinu, radi ko učitelj glazbenog. Sreća žena me natjerala da počnem pjevat u zboru i klapi da bar malo iskoristim svoj Talent. Febo jeli dovoljno rečeno?

djuan
[21. 03. 2014.]

Sjećam se prve godine faksa, davne 1999. Sa mnom je na predavanja išao onaj tip koji "proslavio" upadom u Pentagon. Sjećate se toga?

Uglavnom, svi smo mu se divili, mislili kako je super inteligentan i pametan, a mi ostali nismo znali ni dvije linije programskog koda napisati. Mislim, tip i je bio inteligentan. Definitvno je, u to nema sumnje. Dosta smo se družili i bio je zanimljiv. Cijela moja ekipa je u njemu vidjela Boga i bili smo uvjereni kako će on rasturit faks, a mi ćemo svi popadati godine, jer eto ne znamo ni desetinu onoga što on zna.

Kako smo li se prevarili! Pretpostavljam da pogađate kako je priča završila :)

Klik-Kid
[21. 03. 2014.]

Radi u pentagonu ?

:-))

djuan
[21. 03. 2014.]

Aha, sve u 16 :)))

sholky
[21. 03. 2014.]

Držao sam se podalje od ove rasprave ali nakon još jednog fenomenalnog Rogerovog teksta mislim da se poneki citat Felixa Nadara savršeno uklapa tu. :)

“The theory of photography can be taught in an hour; the technique in a day. What can’t be taught is the feeling for light; . . . it’s the understanding of this effect which requires artistic perception. What is taught even less is the immediate understanding of your subject . . . that enables you to make not just a dreary cardboard copy typical of the merest hack in a darkroom, but a likeness of the most intimate and happy kind.”

“In photography, like in all things, there are people who can see and others who cannot even look.”

Photography is a science that has attracted the greatest intellects, and an art that excites the most astute minds—and one that can be practiced by any imbecile.

My 2 cents:

U usporedbi s nekim drugim ljudskim djelatnostima fotografija nije komplicirana. Svaki idiot može naučiti što je potrebno da bude npr. FIAP majstor, a neki idioti i imaju takve titule.

Prepoznajemo ih po tome što jesu uspješni fotografi, ali se koncentriraju najviše na kompoziciju, oštrinu, eventualno svjetlo i slične tehnikalije.

Ono što fotografiju čini kompliciranom je ogromna konkurencija, što znači da za pravo isticanje i postizanje pravog uspjeha nije ni blizu dovoljno znati tehniku. Dapače, neke po poznavanju tehnike vrhunske fotografe smatram neznalicama, a nekim po meni stvarno vrhunskim fotografima tehnika nije najjača strana.

Potrebno je znati ispričati priču, prenijeti emocije, prenijeti neku svoju ideju i stav o svijetu koji te okružuje.

Kreativnost se može učiti i trenirati, ali mislim da je za postizanje prave veličine tu glavni preduvjet talent. I to ne u smislu talent za kompoziciju i svjetlo, nego talent za razmišljanje. Ilitiga inteligencija. :)

schumsky
[21. 03. 2014.]

Febi: Pročitao sam članak, priznajem, žurio sam se dosta pritom, ali mislim da sam pohvatao osnovne konce. Njima riječ talent znači nešto drugo nego meni. Njima je talent "uspješnost s kojom nešto možeš savladati i kasnije se time baviti". Meni talent znači "urođena sposobnost". Odatle nesporazum. Drugi problem je da baš previše ne vjerujem znanstvenicima.

Niti oni ne poriču postojanje genetike i vunderkinda. Niti ja ne poričem mogućnost napredovanja, eksplicitno sam napisao da se to "može naučiti i izvježbati". I mislim da se može ZNATNO naučiti i izvježbati.

Ono oko ćega valjda nema spora je da smo svi vrlo različiti u svemu pa i po svojim sposobnostima i talentima, i da svi imamo različite polazne točke. Ono oko čega se očito ne slažemo je moja tvrdnja da imamo i granice koje možemo dostići za svaku moguću djelatnost.

Na "moj talent" ne utječe samo genetika nego i odgoj, okolina, učenje, fizičke i umne predispozicije ili nedostatci itd. Ali genetika sigurno utječe, ne bih licitirao s kojim postotokom.

Ja nikad neću moći trčati tako brzo na 100m (pa čak ni na 200m ;) kao Bolt ma koliko trenirao. Imam prekratke noge, ako već ništa drugo. Koliko god na prvi pogled ovaj primjer može izgledati banalno, to nije moja namjera. Mislim da to vrijedi i za sve ostalo.

Febivjetar
[21. 03. 2014.]

Z-foto i horo-lulu dobro zborite... Taj faktor sreće je isto jako bitan. Pogotovo ako se pogleda uspjeh kao neko društveno priznanje.

Potpuno se slažem da je u ovom slučaju sve relativno. Previše je faktora koji utjeću na krajnji ishod. Konkretno u ovom slučaju da li neko tko je na prvi pogled netalentiran za fotografiju može radom, vježbom i zalaganjem razviti u sebi "oko", način kadriranja i čitanja situacije, kadra daleko više od onih temeljnih vodilja o npr. trećinama, uvodnih linija prednjeg plana i dostići potpuno novu razinu kreativnosti gdje nakon kaj je usvojio svo teoretsko znanje i ima ga u malom prstu počne ista ta pravila namjerno kršiti i razvijati svoj stil. Koliko su istraživanja pokazala apsolutno se može to dostići i to nije nešto što treba mistificirati i od toga raditi mitologiju. No baš kao što se kaže u tekstu iz Guardiana da li će se u konačnici to stvarno i desiti ovisi o ogromnom broj faktora a genetika je tek samo mali dio njih. Mnogi od tih faktora su potpuno van naše kontrole kao npr. političko-ekonomske situacije u kojoj pojedinac živi -toliko je širok spektar faktora koji imaju utjecaj hoće li se nešto odigrati.

No ono kaj mene najviše fascinira je kak neurolozi i genetičari otkrivaju svakim istraživanjem sve više novih saznanja o genetici i njihovoj ulozi. Baš kao što se kaže u tekstu, otkrilo se da postoje genetske predispozicije koje su ajmo tak reć na "čekanju" i nisu aktivne no mogu ih potaknuti drugi geni u bilo koje doba starosti pa čak i u poznim godinama. To znači u konačnici da neko ko je do npr. 20 godine svog života radio kao vodoinstalater odjednom odluči postati otac "teorije struna" i profesor teoretske fizike na univerzitetu Stanford. Drugi sličan primjer je isto u ovom članku iz Guardiana kad je neki mladić koji je smatran iznimno nadarenim za muziku odjednom izgubio interes i odlučio postati znanstvenik. Znanstvenici to objašnjavaju da se ne može sa sigurnošću reći tko je za što nadaren jer geni koji daju predispoziciju za umjetnost nakon niza godina mogu potaknuti gene koji aktiviraju interes i talent za neku sasvim drugačiju domenu od umjetnosti. Tako da reći da se neko rađa sa okom i talentom za kadriranje ne drži vodu i taj argument(za koji ma koliko tražio još nisam našao nikakvu znanstvenu podlogu tj. dokaz) da se "takvim" rađaš tj. ta determiniranost je prečesto baza za manipulacije bilo da je alibi za lijenost, bilo da te nešto ne interesira, bilo da guraš neku svoju bolesnu agendu(poput eugenika)...

Šumski, da, apsolutno da je po pitanju Bolta genetika od svih faktora zaslužna pa čak i skoro pa preduvjet ali ni genetika sama po sebi nije dovoljna. Da ga hipotetski boli ona stvar za atletiku tj. da nema interes može on biti u smislu genetike najbolji stroj ali od njega ništa. Dakle, to je prije svega genetska predispozicija. No Bolt čak i da nema savršeno građeno tijelo za atletiku nego neko prosječno može se uz preduvjet da za to ima interes istrenirati daleko van limita za koje se misli da su "normalni" a samim time i limitirajući. Konkretno u slučaju sporta jedan od najboljih primjera je onaj triatlonac šećeraš koji pomete svu konkurenciju a koja nema ni blizu zdravstvenih problema kao on i koji po mišljenju većine imaju bolje startne pozicije nego on. Sportaši paraolimpijci su najbolji primjer za to.

Što se tiće toga vjerovati znanstvenicima ili ne moram priznati da baš kao i ti imam sličnih dvojbi. Jedino se ne slažem sa time da se barem ovdje na zapadu službene teorije mjenjaju svakih 5 godina. Kamo sreće da je tako. Za primjer uzmimo činjenicu da je službena zapadna alopatska medicina tek sada priznala postojanje akupunkturnih meridijana o kojima indijska i kineska medicina imaju ne samo znanje nego komplentu teoriju medicine baziranu na protočnosti energije i energetskih tokova kroz Duh-Tijelo vezu. Koliko Hebeno puno godina je moralo proći da znanstvena elita prizna nešto što su primitivna plemena(po njihovim riječima) indije i kine znala od pamtivjeka. I ne samo znala nego je njhovo znanje daleko kompleksnije i cjelovitije od zapadne medicine. Kod indijaca i kineza veza duh-tijelo je temelj medicine i njihovih znanosti(npr. Vedska znanost) a kod nas su se tek relativno nedavno pojavili termin poput psihosomatskih bolesti itd... Koliko će godina još proći da neki hematolog koji je zapeo u pretpotopnoj teoriji da veza duha i tijela nisu bitni i da je karcinom samo posljedica greške stanice u funkcioniranju a duh tj. psiha nemaju utjecaj na karcinom jerbo duh valjda živi u vakumu;-)

U znanosti se oni koji naprave nove uvide i spoznaje moraju boriti ili sa interesnim skupinama koje guraju svoju agendu(farmaceuti, naftni lobij, eugenička gamad itd..) ili sa tromošću sistema da se kreira nova paradigma koja zahtjeva ogromnu promjenu funkcioniranja cijelog sistema, od medicine pa nadalje. Ili su u igri oba slučaja, i tromost sistema i nečija agenda. Tak da kamo sreće da se svakih 5 godina desi promjena.

Febivjetar
[21. 03. 2014.]

Šolki

prije svega fala na dobrom tekstu i linku. Volim kad nabasam na neš ovak zanimljivo:)

Što se percepcije tiće, koliko znam još uvijek nije napravljen neki znanstveni rad na temu rađaš li se sa njom ili ne i ako da u kojoj mjeri i sa kakvom se percepcijom rađaš. Tak da je to domena špekulacije no ono oko čega se znanstvenici tj. kognitivni psiholozi slažu je da se percepcija(pogotovo vizualna a njome su se najviše i bavili) može mjenjati tj. da je se uči.

Jedan od glavnih primjera je kad su se mačići od rođenja odgajali u prostoriji na čijim su zidovima bile nacrtane isključivo okomite linije. Kad su mačići porasli pušteni su van pred stepenice(vodoravne linije) i jednostavno su stali. Nisu znali kuda dalje. Kad su ih pak prenjeli tj. stavili na stepenice popadali bi ko da nikada na nogama nisu stajali. Jednostavno rečeno njihovom su percepcijom namjeno manipulirali i naučili ih da vodoravne linije ne postoje. Druga puno poznatija priča je kad je hipnotizer hipnotizirao ženu i dao joj "naredbu" da neće vidjeti svoga oca kad uđe u sobu.Upravo to se desilo kad ju je hipnotizirao. Njen je otac ušao u sobu i kretao se ispred nje, sa strane a ona ga nije vidjela. Opet se vidi da se percepcijom bez problema može manipulirati.

Da skratim, percepcija se danas u nekim školama na likovnom odgoju uči bez ikakvih problema. Znam slučaj iz UK jednog poznanika koji je gore odrastao i završio sve škole i faks a na likovnoj grupi one koji "ne vide" učitelji su podučavali kako vidjeti i kako mjenjati percepciju. To nije baš nikakav problem. Što govori da objektivna stvarnost ne postoji nego je sve plod tumačenja(percepcije i interpretacije) no to već i ptice na grani znaju. Na kraju krajeva naša vlastita percepcija se od dana našeg rođenja potpuno promjenila.

Talent za razmišljanje imamo svi. Istina, neki više neki manje:) No, vjerujem da se neki fotograf ili učitelj primi posla i nekome tko je naizgled manje talentiran za kadriranje i čitanje svjetla, objasni teoriju, praksu i ako taj neki ima želju i volju razviti se kao fotograf i uloži vrijeme i trud u proces može apsolutno sve naučiti pa čak kako napraviti npr. uličnu fotku sa pričom. Ne nužno uličnu. Može i editorijal fotku, portret, pejzaž... Pa barem tu na zineu ima puno primjera fotografa u čijem se radu vidu potpuna pomjena, kreativni pomak, promišljanje, sve očitije i bolje priče na fotki...

Eh sad da li će neko postati Bresson ili neće, i to ne samo u smislu uspjeha nego i kvalitete, nije samo pitanje njegovog truda i volje za razvojem nego kao što svi znamo drugi niz faktora pa naizgled i bizarnih utjeće na krajnji ishod.

Ovu determiniranost rođenjem nemrem probaviti ni sa šakom gastala jer je to sve rekla kazala argument bez trunke znanstvene podloge ili dokaza a i moderna neurologija i genetika pokazuju drukčije.

ksoric
[21. 03. 2014.]

Iako se kolega Febivjetar mnogo puta natjecao sa mnom za prestižnu titulu Mučkog Provokatora, ovaj put zbori vrlo mudro. Slažem se od riječi do riječi.

Antarctica
[21. 03. 2014.]

Meni je jako žao onih okomitih mačića.Nadam se da su ih izliječili kasnije i da više nisu imali traume od horizontalnih lenija. :-(

Zelena
[21. 03. 2014.]

Febo-možda kad odeš u mirovinu upišeš tečaj slikanja i vratiš se svojoj ranoj ljubavi i skužiš neke sasvim drugačije percepcije :))

Analog
[24. 03. 2014.]

U stvari je cijeli problem što je tema o fotografiji, jer je kroz digitalizaciju postala popularna i dostupna svima.

Kada se sjetim doba od prije 10-ak godina, nisam na ulici viđao druge osobe s aparatom i ja sam bio rijetka biljka što hoda sa SLR-om okolo.

Danas su ljudi koji imaju ljubav prema fotografiji dobili mogućnost da se bave svojim hobijem kroz kupnju pristupačne opreme.

Na žalost, i puno drugih isto.

Zeke
[24. 03. 2014.]

Kategorički tvrdim - NE MOŽE. Učiš cijeli život i umreš glup.

Bitno je uživanje u učenju.

Nowhereman
[24. 03. 2014.]

null

JelenaP
[24. 03. 2014.]

Učiti i biti samokritičan!

Roby-ZD
[24. 03. 2014.]

Nemoze i tocka :)

Jerbo bi primjena tog naucenog bila disaster..eto :D

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…