Kada fotografi odlaze nešto snimiti obično govore da idu upucati slike, a za tipku na fotoaparatu kojom pokreću snimanje potpuno im je normalno da je zovu okidač. Zašto fotografi koriste ovu lovačku terminologiju, kao da je fotoaparat puška, a ne slikarski alat? Posrijedi je izgleda transfer terminologije iz pionirskih vremena fotografije, kada su se u gradnju specijaliziranih fotoaparata uključivali majstori svih onih profilacija koje su za određeni problem konstrukcije fotoaparata mogli ponuditi funkcionalno rješenje sa područja svoje struke. Iako se u ovom vremenu digitalomanije analogne fotoaparate može nabaviti za šaku kovanica, jedna zanimljiva konstrukcija analogne fotografske kamera specijalne namjene pred par godina je prodana na e-Bay-u za nevjerojatnih 25.000 € !!! Radi se o japanskom proizvodu (Mamiya) iz 50ih godina prošlog stoljeća, fotoaparatu za policajce oblikovanom poput pištolja (ili možda bolje reći revolvera, samo što se u ovom slučaju revolvira smotuljak filma a ne bubnjasti spremnik streljiva). Proizvedena je samo manja serija koju poloicajci izgleda nisu dobro prihvatili pa nije uslijedila proizvodnja većih serija. Očito je policajcima smetalo što se glasnoća okidanja ove kamere nije mogla usporediti sa praskom okidanja pištolja (na koje su navikli), nije bilo onog njima poznatog trzaja nakon svakog okidanja, a za snimiti dobru sliku nije bilo dovoljno samo biti brz na okidaču. Meni je zvuk zatvarača dobrog analognog fotoaparata ipak neusporedivo draži od zvukova nekih drugih sprava za okidanje.

Ima li tko nešto slično?

Ne rješavajte se olako analogne opreme!