Evo 12 slika (iz 1981!) koje mi je bio gušt skenirati! 12 od 36! Škljoca je bila Nikkormat FTn, a objektivi su bili Nikkor 50/2 i Soligor 28/2.8. Best od all za ova suptilna svjetla i užasno široki raspon bio je film (neki stariji tipovi sada bi se mogli raznježiti): Perutz Perucolor 18! Kratka prića uz slike: Uspon na Mont Blanc (4907 metara) i ne bi trebao biti neko mjesto gdje se ne bi moglo doći. Od 7. kolovoza 1787. godine, kada su se na vrh prvi put popeli Michel Gabriel Packard, liječnik iz Chamonixa, i Jean-Jacques Balmat, sakupljač kristala, mnogo toga se zna o tome što treba i što ne treba raditi kako bi užitak u penjanju bio potpun. Malo kasnije znalo se sve i o fotografiji u tim uvjetima - visini i nerijetko opakoj hladnoći pred jutro i usred ljeta. Mi smo se na Mont Blanc popeli samo s jednim noćenjem na visini, a išli smo manje zakrčenim i malo težim pješačkim smjerom kroz ledenjak Bossons, dakle, kroz sredinu i dosta direktno. Najljepše od svega bilo je svitanje u kolovoško jutro, kada je dolina Chamonixa počela puštati oblake, a na vrhove se okačilo prvo svjetlo reflektirano od neba. Prekrasno svjetlo i totalna tišina u kojoj se nitko od društva nije usudio zucnuti riječ, ne zato jer smo se prestrašili (penjali smo se već i duže i teže) nego uglavnom zato jer je ljepota oko nas bila posve nestvarna. Zato i ne dam sliku s vrha, jer euforija od gore NIJE dio atmosfere. Pretpostavljam kako ove slike JESU dio atmosfere. No, bilo je to lako snimiti: kako i ne kad je atmosfera bila ispod nas, a mi smo je gledali s granice stratosfere :-)