Ovo je kratki uvod kroz tematiku izložbe koju sam nazvao „Kraljevstvo Nebesko“. Samo ime izložbe moglo bi privući pažnju gledatelja, ali kao autor moram biti dosljedan imena koje sam joj dao. Ime svakako ima ključnu važnost, jer iz njega se počinje. Prvo i osnovno je misao koja se razvija u vašem umu, a kojoj je potrebno podariti neko ime. Tek tada na osnovu vaše misli, vizije, ili mašte krećete sa stvaralaštvom. Izrazito je važna poruka do koje autor nastoji potaknuti gledatelja-kritičara na razmišljanje, u najgorem slučaju barem ga ne ostaviti ravnodušnim, jer to je najveći poraz. U pravilu je to teško, ali postoji uvijek mogućnost da ste neshvaćeni, što može biti utješno, ali tko voli nek’ izvoli. Idealno bi bilo šokirati gledatelja, bilo u pozitivnom, ili negativnom smislu, svejedno je, jer to je bila vaša namjera, a to je najbitnije. Zašto sam se odlučio na ovu temu dobro je pitanje. Kroz rad autor otvara svoju dušu javnosti i prikazuje svoju skrivenu stranu bića, ono suptilnije što je u nama. Kroz ovaj rad prikazujem svoju unutarnju borbu koju vodim između vjere i skepse, koja svakim danom sve više zahuktava. Moja vjera je vodič, ali s druge stane postoji želja za spoznajom, za znanjem koje mi sama vjera ne može pružiti i tako godinama tražim odgovore na svoja pitanja. Isus je rekao: “Istina oslobađa“; takva je i moja čežnja za istinom i slobodom od neznanja i matrixa u kojem živimo. Ovaj redosljed koncipiran je po kršćanskom vjerovanju, ali ja kao autor pružam svakom promatraču osobnu viziju u svoj rad, jer iza svake fotografije postoji dio koji može izaći iz cjeline i postati zasebna vizija Kraljevsva Nebeskog koja se po mom skromnom shvaćanju nalazi u svakoj čestici našeg Kozmosa, tu među nama i u našim srcima. Za kraj želim još spomenuti da izbor broja fotografija leži u činjenici da je Križni put prikazan u 14 scena, a ovo je moj put kroz 14 fotografija do vaših srca. „Blago čistima srcem : oni će Boga gledati!“ (Evanđelje po Mateju, citat iz propovjedi na gori) Manuel Angelini