Znala sam da će to bit lijep grad, no stvarno me oduševio. puste priče o podjeljenom gradu koji je u ruševinama i još nesiguran za turiste potpuno pada u vodu. ma predobro je bilo, samo šteta što je bilo na kratko. Nas tri uputile smo se iz Splita ujutro u osam, dospjele u Mostar malo prije podne i zatim đipale po gradu nekih pet sati. sve me oduševilo, od ulica do ljudi.. pa preberlavi skakači s mosta. jedino su mi povremene horde turista tu i tamo ubijale atmosferu (no i ja sam turist, pa..). cijeli stari dio grada jednostavno zrači bjelinom i čistoćom, stari kamen, stare ruševne ulice pune pretrpanih štandova. kao da smo prešli u drugi kontinent a ne u susjednu državu. ljudi su super (barem one koje smo sreli), skakači s mosta su posebna vrsta. momci imaju svoj klub, i stoje na mostu cijeli dan, kad se nađe skupina koja im je voljna platiti ja mislim desetak eura spremni su se baciti s vrha mosta u Neretvu. jedina priprema je polijevanje hladnom vodom da ne dožive šok zbog skoka u vodu (iako ne znam koliko im to pomaže:)), malo rastezanja i skok! veseljaci:)) rekli su nam da je zadnja četiri dana u sedmom mjesecu nekakva fešta, a zadnji dan se održava natjecanje u skakanju. to bi definitivno bilo dobro otići. uz cijelu rijeku su načičkani mali restorani i kafići gdje se jeftino može nešto pojesti, a pogled je savršen. kad smo sjele strusile smo tri bokala vode, a još ljeto ni počelo. konobari su super, hrana isto. jedino nas je nasmijao kreativan prijevod u meniju na engleski (bidni turisti..). u novijem djelu grada se nismo ni zadržavali, samo sam uspjela primjetit da je to čudna kombinacija modernih šoping centra, kafića i sl. s jedne strane i razrušenih zgrada od posljedica rata kao kontrast. Šteta što je to bio kratak izlet, no definitivno ću ga pamtiti.